nedjelja, 30.01.2011.

Biblijsko tumačenje proročanstva - Daniel 7. glava

U drugom poglavlju Knjige proroka Daniela čitali smo o sudbini Ijudske povijesti. Prorok Daniel u proročkoj viziji, promatra tok vremena i vidi četiri moćna svjetska kraljevstva koja se na svetskoj sceni pojavljuju jedno za drugim. Četvrto kraljevstvo predstavlja Rim, i prorok vidi da će u poslijednjim razdobljima zemlje ovo kraljevstvo biti podjeljeno (mješavina željeza i gline) i povezano sa deset činioca koji su označeni sa deset prstiju na liku. Nebeski Bog, u vrijeme ovih kraljevstava, predstavljen je kao kamen koji je otkinut i pokrenut bez Ijudskih ruku, i koji uništava lik, tako da će umjesto palih idolopokloničkih nacija
nastati vječno Božje kraljevstvo. Proročanstvo predviđa široki razmjer povijesnih događaja, nevjerovatno je precizno u svom sadržaju, ali ne daje mnogo detalja o događajima koji su povezani sa posljednjim vremenom prije kraja svijeta. Ipak, proročanstvo iz sedmog poglavlja Knjige proroka Daniela, dodaje boje gruboj skici iz prvog proročanstva. Sedmo poglavlje je po svom sadržaju paralelno sa drugim, jer koristeći različite simbole i dajući točan opis principa otpale sile na kraju vremena, savjesnom čitatelju ne ostavlja nikakvu sumnju u identitet ovog moćnog sistema koji se usuđuje prkositi vojsci živog Boga. Bogata biblijska simbolika koja je upotrebljena u ovom proročanstvu predstavlja ključ za njegovo tumačenje, i ima suštinsku važnost za shvaćanje značenja simbola u ovom proročanstvu. Primjenom principa da Biblija tumači samu sebe, sljedeći kratki riječnik proročkih simbola pomoći će nam da protumačimo ovo veliko proročanstvo. Prorok Daniel u svom snu vidi četiri nebeska vjetra koji se sudaraju na velikom moru. Primjenjujući biblijsku definiciju ovih simbola, možemo vidjeti da će među narodima dešavati ratovi i nevolje.
• vetar = rat (Izaija 21,1.2; Zaharija 7,14;
Jeremija 25,32; 49,36.37)
• zvijer = kralj ili kraljevstvo (Daniel 7,17)
• rog = kralj ili vladar (Daniel 7,1 7)
• voda (more) = narodi (Otkrivenje 17,15)
» Četiri velike zvijeri izađoše iz mora, svaka drukčija.« (Daniel 7,3)
» Prva je izgledala kao lav i imala je krila orlova. Dok sam gledao, krila joj se istrgnuše, i ona se podiže sa zemlje i stade na noge kao čovjek. Tada joj se dade srce čovječje.« (Daniel 7,4)
Lav je u Bibliji upotrebljen kao simbol autoriteta i moći. Simbol se primjenjuje na Krista kada se o Njemu govori kao o »lavu iz plemena Judinog«, ali je također i simbol za Babilon, koji je uništavao nacije I bio sjedište otpale religije, koji čini sve da Božji narod zavede u idolopoklonstvo. Prorokujući o dolazećoj propasti Jeruzalema, koju će pokrenuti i izvršiti Babilon, prorok Jeremija primjenjuje simbol lava ukazujući na ovu moćnu silu:
» Iz guštare svoje diže se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja ležaj svoj, da zemlju tvoju učini pustinjom. Gradovi će tvoji biti opustošeni i bez ljudi.« (Jeremija 4,7)
Lav ima orlova krila, što predstavlja još jedan simbol Babilona. Arheolozi su otkrili da je lav sa orlovim krilima bio simbol koji je često primjenjivan u babilonskom predstavljanju skulptura. Štoviše, orao je bio univerzalni simbol za boga sunca, a ova sila predstavljena lavom tako je osnažena od strane ovog poganskog božanstva. Simbol čovjeka koji je stao na dvije noge odnosi se na ujedinjavanje Ijudskih elemenata sa ovom silom u prkošenju Bogu. Pošto babilonska religija čini osnovu svih poganskih religija, Babilon postaje odgovarajući simbol za savez vjerskih sila usmjerenih protiv Boga na kraju vremena i koja je prikazana u tekstu kao stopala od željeza i gline. U završnim razdobljima zemaljske povijesti, sila koja je oličena pojmom Babilon još jedom će nadgledati događaje na Zemlji.
Sljedeće kraljevstvo koje će vladati u jednom razdoblju
Ijudske povijesti je Mezo-Perzijsko:
» Najednom se pojavi druga zvijer, što je izgledala kao medvjed. Bila je napola uzdignuta, imala je tri rebra u čeljusti među zubima. Viknulo joj se: 'Ustani, i jedi mnogo mesa.« (Danilo 7,5)
Sila koja je naslijedila Babilon u ovom tekstu predstavljena je medvjedom. Medvjed je nagnut na jednu stranu, što se odnosi na prvobitnu nejednakost dvije sile koje su činile Mezo-Perzijski savez koji je trebalo zbaciti Babilonsko kraljevstvo. Tri rebra se vjerovatno odnose na tri glavna napada za kontrolu nad Babilonskim kraljevstvom: napad na Lidiju, Egipat i neposredno Babilon koji je bio poražen od strane vojske Kira Velikog. Bogatstvo biblijske tipologije prikazano u ovom velikom povijesnom događaju služi kao udžbenik za velike događaje na kraju vremena. Babilon, vladar nacija, zlatna glava, sjedište vjerske i
političke sile, vladao je nacijama. On je uništio Jeruzalem i pokorio Božji narod. Došlo je vrijeme da ova sila bude uklonjena i Bog je izabrao Kira da to ostvari. Mnogo prije njegovog rođenja prorok Izaija nazvao je
Kira Gospodnjim pomazanikom i ovako prorokovao:
» Ovako veli Gospod Kiru, pomazaniku svojemu, kojega držim za desnicu, da rušim narode pred njim i učinim kraljeve nemoćnim, da otvorim vrata pred njim, tako da mu se ne zatvore nijedna vrata.« (Izaija 45,1)
Isti prorok, prorokujući o Mesiji, napisao je:
» Duh svemogućega Gospoda počiva na meni, jer me je pomazao Gospod, poslao me, da donesem poniznima veselu vijest. On me je poslao, da iscijelim slomljena srca, da navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje.« (Izaija 61,1)
Kir služi kao tip Krista. On će prekinuti vladavinu Babilona i oslobodit će zarobljenike. Kir je izdao dekret o oslobođenju Izraelaca da bez ikakvih obaveza mogu da se vrate u svoju domovinu. Krist će na isti način, zbaciti duhovni Babilon na kraju vremena. On će osloboditi zarobljenike, odvesti ih u njihov nebeski Kanan, a njihovo iskupljenje bit će besplatno. Mezo-Perzijanci su nastavili babilonske vjerske rituale i ceremonije, a kult mitraizma sa svojih sedam nivoa inicijacije postao je temelj za sistem obožavanja Sunca. Struktura kulta imala je svoju hijerarhiju. Vjernici su prolazili kroz seriju od sedam stupnjeva, a svaki od njih imao je posebni simbol i bio povezan sa određenom planetom. Od najnižeg do najvišeg, stupnjevi su Koraks (gavran, pod Merkurom), Nimfus (muška nevjesta, pod Venerom), Miles (vojnik, pod Marsom), Leo (lav, pod Jupiterom), Perzes (Perzijanac, pod Lunom, Mjesecom), Heliodromus (Sunčev glasnik, pod Solom, Suncem), i konačno Pater (otac, pod Saturnom). Kada pripadnik dostigne najviši nivo, Pater ili Otac, on postaje glava kongregacije. Treba zapaziti i dva vida mitraističke inicijacije. Prvo, bilo je moguće da mitraički pripadnik bude vjernik više od jednog kulta, i drugo, ženama nije bilo dozvoljeno da postanu članovi.
Poslije Miđana i Perzijanaca nastalo je treće kraljevstvo koje je Preuzelo kontrolu. Povijest kaže da su Grci naslijedili Mezo-Perzijsko kraljevstvo.
» Dok sam još gledao, pojavi se najednom druga životinja, što je izgledala kao ris. Imala je četiri krila na leđima. Imala je i četiri glave, i dade joj se vlast.« (Daniel 7,6)
U osmom poglavlju Knjige proroka Daniela, u daljem proročanstvu o sukcesijama i akcijama ovih zemaljskih kraljevstava, čitamo da će Grčka pokoriti Mezo-Perzijsko kraljevstvo i da će na kraju biti podjeljena u četiri dijela, prije nego što potpadne pod vlast Rimskog kraljevstva. Zbog podjele na četiri dijela, zvijer ris u Knjizi proroka Daniela u sedmom poglavlju, ima četiri glave i četiri krila. Simbol risa je odgovarajući simbol za Grčko kraljevstvo, s obzirom na brzinu kojom je Aleksandar vršio osvajanja. Grčku, koja se spominje u istoj knjizi u osmom poglavlju, ne treba mješati sa Grčkom iz klasičnog perioda koji je prethodio padu Perzije, već se sve ovo odnosi na Grčko Makedonsko kraljevstvo Aleksandra Velikog koji je ugušio pobune u državama gradovima Grčke i Trakije i tako je postao »prvi kralj« Grčke. Aleksandar je sebe proglasio nasljednikom faraona, a njegove trupe dodijelile su mu položaj božanstva, obožavajući ga kao da je bog. Jedan od najvažnijih Aleksandrovih ciljeva bilo je širenje grčke kulture i filozofije. Grčka religija dodala je mnogo otmjenosti, rituala i ceremonija zemaljskom sistemu obožavanja. Bahov kult, mitologija o bitkama bogova i obožavanje ženskih božanstava ukorijenili su se u samo tkivo ondašnjeg društva.
Konačno, Biblija predviđa četvrto kraljevstvo koje će vladati Zemljom:
»Iza toga ugledao sam u noćnim viđenjima svojim najednom četvrtu životinju, strašnu, užasnu i vrlo jaku. Imala, je silne, gvozdene zube, kojima je jela i satirala. Što bi preostalo, pogazila je nogama. Razlikovala se od svih prijašnjih životinja i imala je deset rogova.« (Daniel 7,7)
Četvrtu zvijer teško je opisati. Ona je užasavajuća, zastrašujuća i vrlo moćna. To će biti kraljevstvo koje će ispuniti čašu grešnosti. lako će Rim biti podijeljen, željezo će ostati sve do vremena u kome će ga kamen pokrenut bez ruku uništiti. Četiri nacije, koje nastaju jedna poslije druge, paralelne su sa karakteristikama lika iz Knjige proroka Daniela, drugog poglavlja. U vremenskom razdoblju posljednje sile, Rima, konačni sukob između onih koji su vjerni Bogu i onih koji su u savezu sa neprijateljem doživjet će svoj vrhunac u Armagedonskoj bitci. Nama preostaje da
otkrijemo zašto Rim treba biti poslijednja sila koja će vladati Zemljom, i zašto baš Rim treba da prevaziđe nivo Božjeg trpljenja. Sto je to u odnosu prema Rimu, što poziva na konačno uništenje i koji oblici lažnog vjerskog sistema treba da izazovu izljevanje nepomješanog Božjeg gnjeva (Otkrivenje 14,10).
lako zvijeri i metali redom dolaze jedno iza drugoga, čitav lik (uključujući zlatnu glavu, srebrna prsa I ramena i brončana bedra) uništen je kada ga kamen udara u noge. Mezo-Perzija je pokorila Babilon, ali babilonski sistem obožavanja nije uništen, samo je pročišćen. Slično tome, kada su Grci osvojili Mezo-Perzijsko kraljevstvo, imena bogova bila su promjenjena, ali sistem obožavanja ostao je potpuno isti. Ista božanstva obožavana su u Rimu, ali, takođe, pod drugim imenom. Prema tome, konačna sila otpada, koja će kontrolirati svjetske događaje, sadržat će aspekte i oblike svih vjerskih sistema koji su se pojavili u povijesti. Oni će biti tako postavljeni i prerušeni da prevare, ako je moguće, i izabrane. Slijedeći redoslijed iz drugog poglavlja, strašna zvijer iz sedmog poglavlja tako predstavlja Rim, koji iako podjeljen na deset dijelova predstavlja, ipak, Rim koji će vladati do kraja vremena. Metal se ne mijenja, on je samo odvojen glinom, a stopala imaju deset prstiju što se podudara sa deset rogova iz sedmog poglavlja.
Deset rogova, prema proročanstvu, je deset kraljevstava koja će nastati iz ovog kraljevstva.
» Deset rogova znači deset kraljeva, koji će nastati u tom kraljevstvu.« (Daniel 7,24)
Deset kraljevstava, nastala iz Rima, nakon njegove propasti, su ista kraljevstva koja su predstavljena sa deset prstiju na liku koji je opisan u drugom poglavlju, i predstavljaju Ostrogote, Vizigote, Franke, Vandale, Sveve, Alemane, Anglosaksonce, Herule, Lombarde i Burgunde.
Dok je Daniel promatrao deset rogova, među njima se pojavljuje drugi mali rog:
»Dok sam promatrao rogove, izraste najednom drugi mali rog među onima, i tri se prva roga iščupaše od njega. Na ovome rogu bile su oči, što su izgledale kao oči čovječje, i usta, što su govorila drske govore.« (Daniel 7,8)
U ovom stihu ponovo je spomenut čovjek isto kao što je spomenut čovjek povezan sa lavom, koji je imao orlova krila i predstavljao Babilon. Babilon je prevario drevni svijet svojim sistemom obožavanja (predstavlja tip), i sila malog roga imat će iste elemente kao Babilon, ali u univerzalnoj razmjeri (predstavlja veliki antitip). To je sila koja će huliti na Boga i govoriti velike riječi i varati narode na kraju vremena. Sila malog roga, kao što ćemo vidjeti, raste i postaje veća od svih drugih i treba je promatrati kao rog koji od maloga prerasta u stanje veličine. Pošto sila maloga roga predstavlja antikrista, od suštinske je važnosti da točno prepoznamo ovu silu. Naša metoda treba biti Sveto pismo koje samo tumači sebe. Također je važno zapaziti da »anti« ima dva značenja u Grčkom. Ono može značiti »protiv«, ali
može značiti i »umjesto«. Prilikom upotrebe ovog predmetka u 75% slučajeva odnosi se na »umjesto«, a ne na »protiv«. Postoje vrlo jasne karakteristike prepoznavanja za silu kojom raspolaže rog, i zato svaka pojedinačna kategorija mora točno da se primjeni kako bi određeno prepoznavanje bilo moguće.
Prepoznavanje antikrista
1. On je proizašao iz četvrte zvijeri.
Opis sile malog roga povezan je sa četvrtom zvijeri. Ovo je vrlo važno, pošto postoje mnogi koji prihvaćaju vjerovanje da se postojanje antikrista povezuje sa prošlošću, i voljeli bi da ga povežu sa Antiohom IV Epifanom, grčkim kraljem, koji je progonio Hebreje i oskrnavio Hram. Takav stav se ne uklapa u proročanstvo, jer antikrist treba nastati iz četvrte zvijeri, koja predstavlja Rim.
2. Nastao je »među« deset rogova.
»Dok sam promatrao rogove, izraste najednom drugi mali rog među onima.« (Daniel 7,8)
Zapazite da mali rog nastaje između deset, što podrazumjeva da su deset rogova već postojali, kada se pojavio.
3. Nastao je »poslije« uspostavljanja deset rogova.
» Deset rogova znači deset kraljeva, koji će nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih doći će drugi.«
(Daniel 7,24)
Uspon sile malog roga treba pratiti poslije podjele Rima na deset sila, što se kao stvarnost predstavlja poslije 476. godine nove ere, u vrijeme u kome je ova sila, koja je rasla od maloga, postala čvrsto ukorijenjena i kvalificirana kao »rog«.
4. Treba »iščupati« tri roga.
» koji je izrastao i tri su pred njim roga otpala...« (Daniel 7,20)
Uzdizanje sile maloga roga uništilo je tri od deset kraljevstava. Pošto se pojavio nakon podjele Rima u deset različitih država (poslije 476. godine nove ere), ali prije uništenja tri između njih (jer nastaje među njima), sada imamo određeni vremenski okvir za uspon sile antikrista. Heruli, Vandali i Ostrogoti bili su uništeni do 538. godine nove ere, tako da je ova sila nastala između 476. godine i 538. godine nove ere.
5. Treba biti veći od ostalih.
» i koji je izgledao veći od ostalih.« (Daniel 7,20)
Sila koja je opisana kao mali rog bila je veća od sile svih drugih država. To joj je donijelo i stanje političke nadmoći. lako je rasla od maloga, ona treba postati veća od svih drugih sila.
6. Treba se »razlikovati« od svih drugih.
»... koji će se razlikovati od prijašnjih...« (Daniel 7,24)
Pošto je rog kralj ili kraljevstvo, mali rog mora predstavljati kralja ili kraljevstvo koje se razlikuje od svih prethodnih rogova, koji su predstavljali svijetovna kraljevstva. Precizno postavljene odlike po kojima se rog razlikuje, učvršćene su na ukupnom zbiru njegovih atributa, o čemu ćemo kasnije govoriti.
7. Treba imati »oči kao oči čovječije i usta koja govorahu drske stvari protiv Boga«.
» Na ovome rogu bile su oči, što su izgledale kao oči čovječje, i usta, što su govorila drske govore.« (Danielo 7,8)
Već smo govorili o spominjanju čovjeka i njegovoj povezanosti sa Babilonom. Sila malog roga je čovjek koji ustaje protiv Boga i drskim rečima govori protiv Boga. To se odnosi na sistem vjerovanja koji neposredno prkosi Bogu i postavlja sebe nasuprot Bogu. U drevnom Babilonu kralj je smatran zlatnom glavom. U kralju se nalazila sva sila. Njegova riječ bila je zakon, a on smatran božanstvom. Slično tome, u velikom antitipu, sva sila još jednom će se naći sabrana u jednom čovjeku koji će, kao predstavnik sistema, izgovarati hulu i prisvajati status koji ne pripada smrtnom čovjeku. Biblija u Novom zavjetu prepoznaje taj oblik hule. U zapisima iz Evanđelja čitamo da su Hebreji dva puta htijeli kamenovati Isusa zbog hule.
»Ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji... I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na
Boga.« (Matej 9,2.3)
»Sinko! Opraštaju ti se grijesi tvoji... Što ovaj tako huli na Boga? Tko može opraštati grijehe osim Boga?« (Marko 2,5-7)
»Za dobro djelo ne bacamo kamenje na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovjek, praviš se Bogom.« (Ivan 10,33)
Za razliku od Isusa, koji je Božji Sin i koji može opraštati grijehe, mali rog je sila koja tvrdi da može opraštati grijehe i zatim bezobzirno prisvaja Božje pravo i položaj. Apostol Pavao, pišući Solunjanima, naglašava ovu činjenicu ukazujući na antikrista:
» Koji se protivi i podiže više svega, što se zove Bog, ili što se štuje, tako da će on sjesti u hramu Božjem pokazujući sebe, kao da je Bog.« (2. Solunjanima 2,4)
8. Treba da »vojuje sa svetima«.
» I bio sam vidio, kako je taj rog vojevao sa svecima i nadvlađivao ih.« (Daniel 7,21)
Sila malog roga je u stvari sila koja progoni, koja ratuje protiv Božjeg naroda i nadvlađava ga.
9. »Pomišljat će da promijeni blagdanska vremena i zakone.«
» pomišljat će na to, da promijeni blagdanska vremena i zakon.« (Daniel 7,25)
Za koja vremena i zakone je Bog posebno zabrinut? Ovo se sigurno odnosi na zakone koje je sam Bog postavio i vremena koja je Bog osobno uspostavio. Deset zapovijedi su Zakon koji je istaknut u Bibliji. Prema tome, promjena vremena i zakona odnosi se na pokušaj promjene Božjeg zakona, kao i blagdanskih vremena koje je Bog uspostavio.
10. Sveci će mu se dati u ruke za jedno vrijeme, I dva vremena i pola vremena. (Daniel 7,25)
Da bismo shvatili ovo vremensko proročanstvo, potrebno je da razumijemo biblijsko značenje proročkog vremena. U ovom trenutku reći ćemo da će ova sila imati moć nad Božjim narodom i progoniće ga u određenom vremenskom razdoblju.
11. »Progutat će svu zemlju«.
» On odgovori: 'Četvrta zvijer znači četvrto kraljevstvo, koje će nastati na zemlji, a razlikovat će se od svih drugih kraljevstva. Svu će zemlju progutati, pogaziti i satrti.« (Daniel 7,23)
Ovo proročanstvo govori o Rimu. Međutim, poganski Rim nije doslovno ispunio ovo proročanstvo. Kao što se vidi u šestoj karakteristici za prepoznavanje, sila malog roga bila je taj sastojak koji je nastao iz Rimskog carstva, koji je trebalo biti drugačiji od svih ostalih, i ta drugačija sila konačno će progutati čitavu Zemlju. Proročanstvo predviđa da će mali rog dobiti silu preko svijetskih kraljevstava, što se odnosi na sve političke entitete koji će postojati na kraju vremena.
12. Vladat će dok se ne pojavi Starovječni.
» Dok nije došao staroviječni, i dok nije bilo dano pravo svecima Svevišnjega, i dok nije prispjelo vrijeme, da sveci preuzmu vlast.«
(Daniel 7,22)
Ovo je jedno od najdubljih proročanstava u vezi sa Antikristom. Antikrist se trebao pojaviti prije 538. godine nove ere (konačni datum za uništenje tri od deset prvobitnih kraljevstava koja su nastala iz Rimskog kraljevstva), i trebalo je vladati dok ne dođe Starovječni - što se odnosi na Drugi Kristov dolazak. Nijedan pojedinac, prema tome, ne može ispuniti ovo proročanstvo, samo neka sila može postići takvu dugovječnost. Pošto se prepoznaje kao rog, ili kao kralj ili kraljevstvo prema biblijskoj definiciji, sigurno možemo zaključiti da imamo posla sa kraljevstvom i njegovim vladarima, koji postoje i koji djeluju više od jednog i pol tisućljeća.
13. Vlast će mu biti uzeta.
» Tada će zasjedati sud, i uzet će mu se vlast, te će se uništiti i razoriti sasvim.« (Daniel 7,26)
Iz ovog teksta proizilazi Dobra vijest o Božjoj pobijediti. Kada se Krist vrati, ova sila koja razara bit će uništena i Bog će uspostaviti svoje Kraljevstvo koja nikada neće biti uništeno i u kome više neće biti progonstva. Bolesti više neće biti i Bog će otrti svaku suzu. Koliko god da ovo zvuči žalosno i potresno, postoji samo jedna sila koja ima sve karakteristike prema kojima može biti prepoznata. Prije nego što se pozabavimo detaljima, važno je shvatiti da Biblija ovdje ne govori o pojedincima, već o sistemu koji više od jednog i pol tisućljeća tvrdi da ima silu kojom nadgleda savjest. Štoviše, u jednom razdoblju, imala je moć da sprovodi svoje dekrete i progoni sve one koji su izabrali da budu poslušni Bogu i Njegovoj riječi, a ne čovjeku. Krist je umro za sve Ijude i svi u Njemu imamo pristup Božjoj milosti. Biblija ovdje govori o sili koja zloupotrebljava svoj položaj i sebe stavlja na Božje mjesto, u dubokoj težnji da zauzme Božje mjesto. Pojedinci su odgovorni Bogu za svjetlost prema kojoj žive. Osuđujući sistem, Bog ne osuđuje pojedince koji pripadaju sistemu, koji žive prema svjetlosti koju imaju i iskreno teže da izgrade zajednicu sa Njim. Nažalost, postoji samo jedan sistem koji ima sve karakteristike za prepoznavanje navedene u Knjizi proroka Daniela u sedmom poglavlju. To je papski Rim. Zato svaki zainteresirani treba da u molitvi proučava Sveto pismo, tražeći da bude vođen od Boga, i da zatim, kao apostol Pavao, pita:
» A on dršćući i strepeći reče: "Gospodine, što hoćeš, da činim?" I Gospodin mu reče: "Ustani i idi u grad! Ondje će ti se reći, što ti treba činiti.« (Djela apostolska 9,6)

- 18:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.01.2011.

U LAVLJOJ JAMI

(Ovo poglavlje zasnovano je na tekstu iz Knjige proroka Daniela 6. glave)

Darije Medijac je počeo reorganizaciju državne uprave čim je sjeo na prijesto, koji su nekada zauzimali babilonski vladari. Postavio je »sto i pedeset upravitelja I nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Ovima su satrapi imali polagati račune, da ne bi kralj trpio štete u porezu.«
Počasti ukazivane Danilu pobudile su zavist vodećih ljudi u kraljevstvu, koji su počeli da traže priliku da ulože neki prigovor protiv njega. Međutim, nisu je nalazili, »jer nisu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrješke, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana«.
Danielovo besprijekorno ponašanje još više je raspalilo zavist njegovih protivnika. Bili su primorani da priznaju: »Nećemo naći na tome Danielu nikakva povoda tužbi, osim ako ga ne nađemo na njemu zbog zakona Boga njegova!«
Tako su stariješine i upravitelji, posavjetovavši se međusobno, načinili plan uz čiju pomoć su se nadali da će srušiti proroka. Odlučili su da predlože kralju da potpiše naredbu, koju su pripremili i kojom bi bilo zabranjeno svim ljudima u kraljevstvu da se u vremenu od trideset dana, mole bilo kome, Bogu ili čovjeku, osim kralju Dariju. Bilo je predviđeno da se prekršioci ove naredbe bace u jamu s lavovima.
U skladu s planom, upravitelji su pripremili naredbu i podnjeli je Dariju na potpis. Iskoristivši njegovu taštinu, uspjeli su da ga ubjede da će izdavanje naredbe mnogo doprinjeti njegovoj časti i ugledu. Ne proničući u podle namjere upravitelja, kralj nije zapazio mržnju koju su izražavali naredbom, pa je popustivši njihovim laskanjima, potpisao dokument.
Danielovi neprijatelji otišli su od Darija radujući se zamci koju su tako vješto postavili Gospodnjem sluzi. Sotona je igrao vrlo važnu ulogu u ovoj zavjeri. Zli anđeli su se pribojavali da će prorok, koji je zauzimao važan upravni položaj u kraljevstvu, svojim uticajem oslabiti njihovu vlast nad upraviteljima zemlje. Upravo su sotonske sile pokrenule zavist i ljubomoru upravitelja i stariješina, one su nadahnule i plan za Danielovo uništenje, a upravitelji su, pristajući da postanu oruđa zla, postali samo izvršitelji.
Danielovi neprijatelji su prilikom ostvarenja svoga plana računali na njegovu duboku odanost načelima. U svojoj ocijeni njegovog karaktera nisu se prevarili. On je brzo otkrio zloćudnu namjeru s kojom je naredba bila objavljena, ali nije promijenio nijednu pojedinost svoga ponašanja. Zašto bi prestao da se moli upravo sada, kada mu je molitva bila najpotrebnija? Radije će se odreći i samog života nego svoje nade u Božju pomoć. Sa istom smirenošću kojom je obavljao svoju dužnost stariješine nad upraviteljima, u vrijeme koje je odredio za molitvu, otišao je u svoju sobu, otvorio prozore prema Jeruzalemu kao što je obično činio, i počeo se moliti Bogu. Nije se trudio da sakrije svoje djelo. Iako je bio potpuno svjestan posljedica svoje vjernosti Bogu, nije se kolebao. Pred očima onih koji su se zavjerili da ga unište nije htio ostaviti utisak da su njegove veze sa Nebom prekinute. U svim slučajevima u kojima je kralj imao pravo da naređuje, Daniel bi poslušao; ali ni kralj ni njegove naredbe nisu ga mogli pokolebati u njegovoj odanosti Kralju nad kraljevima.
Tako je prorok, smjelo iako ponizno, objavio da nijedna zemaljska vlast nema pravo da stane između čovjeka i Boga. Okružen idolopoklonicima, vjerno je posvijedočio za ovu istinu. Njegova nepokolebljiva privrženost istini i pravdi bila je kao svjetlo vidjelo u moralnoj tami tog neznabožačkog dvora. Daniel se i pred sadašnjim svijetom uzdiže kao dostojan primjer kršćanske neustrašivosti i vjernosti.
Upravitelji su cijelog dana pratili Daniela. Vidjeli su kako tri puta odlazi u svoju sobu i tri puta su čuli njegov glas kako se u iskrenoj molitvi uzdiže Bogu. Slijedećeg jutra iznijeli su kralju svoju tužbu. Daniel, najugledniji i najverniji državnik, pogazio je kraljevsku naredbu. Podsjetili su kralja: »Nisi li potpisao zabranu, po kojoj svaki, koji za trideset dana upravi kojugod molbu na bilo kojega boga ili čovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku?«
Kralj je odgovorio: »Tako je po neporecivom zakonu medijskoperzijskom!«
Pobjedonosno su obavjestili Darija o ponašanju njegovog najpovjerljivijeg savjetnika. Uzviknuli su: »Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne mari za te, kralju, ni za zabranu, koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu!«
Kada je čuo ove riječi, monarh je odmah shvatio da se radi o zamci koju su postavili njegovom vjernom sluzi. Shvatio je da ih revnovanje za kraljevsku slavu i čast nije navelo da predlože kraljevsku naredbu, već zavist prema Danielu. »Kad je kralj to čuo, ožalosti se vrlo«, naravno, i zbog svog učestovanja u zlu koje je bilo učinjeno, »trudio se do zalaska sunca« da izbavi svoga prijatelja. Knezovi, predvidjevši da će kralj uložiti takav napor, izašli su pred njega s riječima: »Pomisli, kralju, da ima zakon medijskoperzijski, po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je izdao kralj, ne mijenja!« Naredba, iako nepromišljeno donesena, nije se mogla promijeniti, morala se izvršiti.
»Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela i baciše ga u jamu lavovsku. Kralj reče još Danielu: "Bog tvoj, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!« Kamen je bio postavljen da zatvori ulaz u jamu i sam kralj ga » zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne mogne ništa poduzeti proti Danielu«.
Bog nije spriječio Danielove neprijatelje da ga bace u lavlju jamu; dozvolio je zlim anđelima i pokvarenim ljudima da u toj mjeri izvrše svoju namjeru; ali samo zato da bi izbavljenje svog sluge učinio još zapaženijim, a poraz neprijatelja istine i pravde još potpunijim. »I gnev ljudski obraća se u slavu tebi« (Psalam 76,10), potvrdio je psalmist. Hrabrošću tog jednog jedinog čovjeka, koji je odlučio da stane na stranu pravde umjesto na stranu državne politike, sotona je trebao biti pobijeđen i Božje ime uzdigne i proslavljeno.
Sljedećeg jutra, u ranu zoru, kralj Darije je požurio do jame i povikao: »Žalosnim glasom... Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog tvoj, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?«
Glas proroka mu je odgovorio: »Kralju, da si živ dovjeka! Bog moj poslao je anđela svojega. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam bio nađen pred njim nedužan. I proti tebi, kralju, nisam učinio nikakve nepravde!«
»Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi, da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše ni najmanje ozljede na njemu, jer se je bio pouzdao u Boga svojega.«
»A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na zapovijed kraljevu i baciše ih u jamu lavovsku s djecom njihovom i sa ženama njihovim. Prije nego su bili došli na dno jami, navališe lavovi na njih i potrše im sve kosti.«
Neznabožački kralj još jednom je izdao proglas, u kome je uzdigao Boga Danielova kao pravog Boga. »Potom izdade kralj Darije svima narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: "Sreća vam sve veća i veća! Ovim izlazi od mene zapovijed, da se u svem području vlasti moje ima svaki bojati i strašiti Boga Danielova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne ukida nikada, i vlast njegova nema kraja. On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova.«
Zloćudno protivljenje Božjem sluzi sada je bilo potpuno slomljeno. »Danielu je bilo dobro za kraljevanja Darijeva kao i za perzijskoga kralja Kira.« Družeći se s njime, ovi neznabožački vladari bili su navedeni da priznaju njegovog Boga kao »živoga Boga koji ostaje dovjeka« i čije se carstvo »neće rasuti... do kraja«.
Iz izveštaja o Danielovom izbavljenju trebalo bi naučiti da u vrijeme nevolje i muke, Božja deca trebaju biti ono što su bili u vremenima, kada su njihova očekivanja bila puna nade i njihove okolnosti onakve kakve su samo mogli da požele. Daniel u lavljoj jami bio je onaj isti Daniel, koji je stajao pred kraljem kao stariješina visokih državnih službenika i kao prorok Najvišega. Čovjek čije srce se oslanja na Boga bit će isti u vrijeme svoje najveće nevolje kao i u doba blagostanja, kada ga je obasjavala svetlost božanske i ljudske naklonosti. Vjera se hvata za nevidljivo i razaznaje nebesku stvarnost.
Nebo je vrlo blizu onih koji pate radi pravednosti. Isus izjednačava svoje interese sa interesima svog vjernog naroda; On pati u liku svojih svetih, i tko god dira u jednoga od Njegovih izabranih dira u Njega. Sila koja je blizu da izbavi od fizičkih nezgoda i nevolja isto je tako blizu da spasi od većih zala, omogućujući Božjem sluzi da sačuva poštenje i čestitost u svim okolnostima i da pobjeđuje uz pomoć božanske blagodati.
Iskustvo Daniela kao državnika u Babilonskom i Mezo–Perzijskom kraljevstvu, otkriva istinu da ni poslovni čovjek ne mora biti čovjek lukavstva i lopovske politike, već može biti biće kojim Bog upravlja na svakom njegovom koraku. Daniel, prvi čovjek u vladi najvećeg svjetskog kraljevstva, bio je istovremeno i Božji prorok, koji je dobivao svjetlost božanskog nadahnuća. Čovjek koji je imao iste strasti kao i mi, opisan je nadahnutim perom kao biće bez mane. Njegovi poslovni poduhvati, uprkos najoštrijoj provjeri njegovih neprijatelja, bili su bez mane. On je primjer onoga što može postati svaki poslovni čovjek, kada se njegovo srce obrati i posveti Bogu i kada njegove pobude postanu prave pred Bogom.
Potpuno prihvaćanje zahtjeva Neba donosi zemaljske kao i duhovne blagoslove. Nepokolebljiv u svojoj vjernosti Bogu, nepopustljiv u svom vladanju nad sobom, Daniel je, svojim plemenitim dostojanstvom i svojim nepokolebljivim poštenjem, iako još mlad, zadobio »ljubav i milost« neznabožačkog službenika pod čiju je upravu bio stavljen (Daniel 1,9). Iste odlike obelježavale su i njegov kasniji život. Brzo se uzdigao do položaja prvog službenika u Babilonskom kraljevstvu. U toku vladavine nekoliko vladara, propadanja države i uspostavljanja novog svjetskog kraljevstva, takve su bile njegova mudrost i državnička vještina, tako savršena njegova taktičnost, njegova učljivost, njegova istinska dobrota srca, njegova vjernost načelima, da su čak i njegovi neprijatelji bili primorani da priznaju da na njemu ne mogu »naći primjedbe ni pogriješke, jer bješe vjeran«.
Ljudi su Danielu ukazali čast da nosi državničke odgovornosti i čuva tajne kraljevstva svjetskog značaja, ali i Bog mu je ukazao čast određujući ga da bude Njegov izaslanik i dajući mu mnoga otkrivenja o tajnama budućih vjekova. Svoja predivna proročanstva, koja je sam zapisao u knjizi koja nosi njegovo ime, od sedmog do dvanaestog poglavlja, ni on sam nije mogao u potpunosti shvatiti; ali prije nego što je njegovo životno djelo bilo završeno, dobio je blagoslovljeno obećanje da će »na kraju dana«, u završnom razdoblju povijesti ovoga svijeta, dobiti dozvolu da se ponovo pojavi na svom mjestu i u svom djelu. Nije mu bilo dato da razumije sve što mu je Bog otkrio o svojim namjerama. »Zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu«, bilo mu je rečeno za njegove proročke spise, koji su morali da ostanu zapečaćeni »sve do kraja vremena«. »Idi, Daniele«, još jednom je anđeo rekao vjernom Gospodnjem sluzi, »jer su zatvorene i zapečaćene ove riječi do posljednjeg vremena... a ti idi ka kraju, i počivat ćeš i ostat ćeš na djelu svom do svršetka svojih dana!« (Daniel 12,4.9.13)
Dok se približavamo kraju ovoga svijeta, proročanstva koja je Daniel zapisao zahtjevaju našu posebnu pažnju, jer se odnose upravo na vrijeme u kome živimo. S njima treba povezati i učenja posljednje knjige novozavetnih spisa. Sotona je mnoge naveo da vjeruju da se proročki djelovi Danielovih i Ivanovih spisa ne mogu razumjeti. Međutim, imamo jasno obećanje da će posebni blagoslovi pratiti proučavanje tih proročanstava. »Razumni će razumjeti« (Daniel 12,10), rečeno je o Danielovim viđenjima koja će biti raspečaćena u posljednje
vrijeme. O otkrivenju koje je Isus dao svom sluzi Ivanu, da bi se Božji narod njime usmjeravao kroz sve vjekove, bilo je rečeno: »Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva i drže što je napisano u njemu, jer je vrijeme blizu!« (Otkrivenje 1,3)
Od uzdizanja i padanja naroda, koje je jasno objavljeno u Knjizi proroka Daniela i u Otkrivenju, treba steći saznanje o bezvrijednosti vidljive svijetske slave. Babilon, sa svojom slavom i svim svojim veličanstvom, kakvoga od tada svijet više nije vidio, sa silom i moći koje su ljudima toga doba izgledale čvrste i trajne, potpuno je nestao! Proći će »kao cvijet travni«! (Jakov 1,10) Tako je propalo Mezo–Perzijsko carstvo, ali i Grčko i Rimsko carstvo! Tako će propasti sve ono što nije utemeljeno u Bogu. Samo ono što je povezano s Njegovim namjerama, samo ono što izražava Njegov karakter, može trajno da opstane. Njegova načela su jedina trajna dobra koja naš svijet poznaje!
Pažljivo proučavanje ostvarivanja Božje namjere u povijesti naroda i u otkrivanju onoga što će tek doći, pomoći će nam da pravilno ocijenimo vrijednost svega što se vidi i svega što se ne vidi i shvatimo što je pravi životni cilj. Promatrajući ono što je prolazno u svjetlosti onoga što je vječno, i mi, kao Danielovi i njegovi drugovi, možemo živjeti za ono što je istinito, plemenito i neprolazno. Učeći u ovom životu načela kraljevstva našega Gospoda i Spasitelja, kraljevstva koje će postojati kroz sve vjekove, možemo se pripremiti da prilikom Njegovog dolaska uđemo zajedno s Njim kroz vrata u Grad i postanemo suvlasnici onoga što nikada neće propasti.

- 13:18 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Tema bloga:

Odgovori na različita pitanja i upoznavanje sa biblijskom religijom









Free counter and web stats