subota, 04.06.2011.

ZNANOST I BIBLIJA

Mnogi ljudi kada čuju riječ znanost da se spominje u kontekstu Biblije prevrću očima i kažu: "znanost nema veze s Biblijom", ali da li je to zaista tako. Ako kažemo da je znanost primjenjena logika, onda zdravom logikom možemo postaviti pitanje da li je ono što piše u Bibliji zaista točno s znanstvenog aspekta ili je to samo skup bajkovitih pričica koje se lijepo uklapaju? U ovoj temi ćemo se baviti povezivanjem znanstvenih činjenica s onim što piše u Bibliji i probati odgovoriti na postavljeno pitanje. Pošto je ovo vrlo kompleksna tema i o ovome su napisane knjige i knjege materijala, ovdje ćemo spominjati samo mali dio znanstvenih činjenica koje idu u prilog Bibliji i koje potvrđuju da je sve ono što piše u Bibliji točno i sa znanstvenog aspekta.
ZNANOST I BOŽJE POSTOJANJE
Postoji više načina kako znanošću možemo potvrditi Božje postojanje. Neki od njih su:
1) Zakon biogeneze. Biologija je znanost o životu (grč. „bios“ = život, „logos“ = znanost). Ova znanost nam otkriva kako je nastao život na Zemlji preko svog „zakona biogeneze“ ili zakona o nastanku života, koji glasi: „Živo nastaje samo od živog.“ Ovaj zakon jasno ukazuje da je život na Zemlji mogao nastati samo od strane Živog Bića, a nikako slučajnim procesima od nežive materije.
2) Postojanje informacije. Informacija nastaje u umu; ona ne može nastati slučajno u prirodi. Svi živi organizmi u svojim stanicama posjeduju vrlo složenu informaciju (složeniju od bilo koje informacije nastale u ljudskom umu) što ukazuje na postojanje Moćnog Uma koji je stvorio informaciju u živim organizmima.
3) Svrhovitost i dizajn. Živi i neživi sistemi u prirodi odlikuju se izuzetnom složenošću, svrhovitošću i dizajnom, a točno utvrđeni zakoni po kojima oni funkcioniraju ukazuju na Tvorca ovih sistema i zakona.
Znanost kao „primjena logike“ nam kaže da nešto mora biti vječno u svemiru. Ako bi mrtva materija bila vječna, onda ne bi postojao život u svemiru jer „živo nastaje samo od živog.“ Jedina logička mogućnost je da oduvijek postoji Živo Biće koje je stvorilo druge oblike života i mrtvu materiju. To Zivo Biće u znanosti nazivamo „Tvorac,“ a u teologiji „Bog.“
Ova osobina Tvorca koju otkriva znanost - da je On vječan, nalazi se i u Božjem imenu koje se navodi u Svetom Pismu. U pitanju je ime „JHWH“ ili hebrejski ŮÔŐÔ . Ovo ime sadrži u sebi tri izjave: „Onaj koji je bio“ ( ÔŮÔ ) „Onaj koji je“ ( ÔŐÔ ) i „Onaj koji će biti“ ( ŮÔŮÔ ). Preklapanjem ove tri izjave dobijamo Božje ime:
„Onaj koji je bio“ ÔŮÔ
„Onaj koji je“ ÔŐÔ
„Onaj koji će biti“ ŮÔŮÔ
Boţže ime ŮÔŐÔ
STVARANJE ZA ŠEST DANA
Stijena koja izgrađuje osnovu kontinenata na planeti Zemlji poznata je pod imenom „granit“.

Granit predstavlja osnovu kontinenata
Ova stijena danas ne nastaje u prirodi, a geolozi se slažu da ona krije odgovor na pitanje nastanka naše planete. Iako neki znanstvenici vjeruju da je granit nastao polaganim hlađenjem naše planete prije više milijardi godina, otkrića u granitu su pokazala da je granit nastao za vrlo kratko vrijeme, prije nekoliko tisuća godina. Naime, u granitu su pronađeni ostaci raspadanja polonija- 218 – kemijskog elementa koji se vrlo brzo raspada (vrijeme poluraspada samo tri minute). Radi analogije, ako bismo u čaši zaleđene vode pronašli mjehuriće raspadanja tablete vitamina C, zaključili bismo da je proces zaleđivanja vode bio brži od procesa raspadanja tablete. Na sličan način, „mjehurići“ raspadanja polonija-218 u granitu ukazuju da je granit bio formiran kao
čvrsta stijena mnogo brže nego što bi „mjehurići“ raspadanja mogli nastati (nekoliko minuta).

Ostaci raspadanja kemijskog elementa polonija-218, u obliku mjehura, u granitu
Ovi nalazi u granitu ukazuju da su granit, a time i naša planeta, nastali za vrlo kratko vrijeme, što je u skladu sa izvještajem o nastanku naše planete tokom prvog dana Stvaranja.
„PO SVOJIM VRSTAMA“
Izvještaj Svetog Pisma nam kaže da su svi živi organizmi stvoreni odvojeno, po svojim vrstama ili po svojim tipovima (hebrejski „min“). U prirodi vidimo da su svi živi organizmi odvojeni po svojim biološkim tipovima, a genetika nam pokazuje da složena informacija u genima ne može slučajnim procesima da se mijenja tako da se neki tipovi organizma pretvaraju u druge. Moguće su samo djelomične promjene u okviru vrsta (varijabilnost u okviru populacije), koje su genetski određene i dopustive.
Neki znanstvenici vjeruju da živi organizmi mogu da se pretvaraju iz jednog tipa u drugi, putem slučajnih procesa koji ponekad izazivaju promjene na genima (mutacije), i da mogu pod utjecajem životne sredine proizvesti nove tipove organizama, tako da beskičmenjaci (kao što su bakterije, gliste i dr) mogu da se pretvore (ili evoluiraju) u ribe, da ribe mogu da se pretvore u vodozemce (kao što su žabe, salamandre i dr), da gmizavci mogu da se pretvore u ptice i slično. Ovi znanstvenici navode neke primjere organizama za koje vjeruju da predstavljaju dokaz da se ovakav proces pretvaranja organizama desio. Navest ćemo neke od tih primjera:
1) Arheopteriks (Archaeopteryx). Neki znanstvenici vjeruju da je arheopteriks, koji je pronađen kao fosil, prelazna forma između gmazova i ptica. U prilog toga oni navode da ovaj organizam ima neke ptičje osobine (perje) i neke osobine gmazova (zube u kljunu, kandže na krilima), da je bio slab letač i da predstavlja dokaz da su ptice nastale od gmazova. Ovakva argumentacija ne može biti prihvatljiva jer je poznato da su i druge drevne ptice imale zube u kljunu (kao arheornis, hesperornis), postoje i druge ptice koje imaju kandže na krilima (kao hoacin, turako, noj), a perje arheopteriksa je bilo asimetrično što ukazuje da je bio dobar letač (simetričan oblik pera imaju slabi letači kao kokoške, ćurke i dr). Ptice se razlikuju od svih drugih organizama, između ostalog, po tome što posjeduju perje i posebnu grudnu kost povezanu sa mišićima krila. Arheopteriks je imao obe ove osobine i bio je prava ptica.
2) Australopitekus. Najpoznatiji fosilni organizam, kojeg neki znanstvenici navode kao dokaz da je čovjek nastao evolucijom od majmunolikog pretka, jest organizam koji su svrstali u rod australopitekus, a koji je poznat po imenu „Luci.“ U pitanju je najkompletniji nalaz nekog navodnog majmunolikog čovjekovog pretka i sastoji se od 40% skeleta. Na osnovu ovog površnog nalaza (koji u stvari predstavlja ostatke izumrlog majmuna) napravljene su nerealne rekonstrukcije i priče o navodnom čovjekovom majmunolikom porijeklu.

Na osnovu 40% skeleta izumrlog majmuna, neki znanstvenici prave rekonstrukcije navodnih čovjekovih majmunolikih predaka
Slični argumenti se navode i po pitanju drugih navodnih primjera prelaznih formi. Istraživanja jasno pokazuju da su svi organizmi stvoreni „po svojim vrstama.“
STAROST PLANETE ZEMLJE
Prema povijesnim izvještajima Svetog Pisma, naša planeta je stvorena prije oko 6.000 godina. Evo nekoliko znanstvenik podataka koje potvrđuju ovu kronologiju:
1) Brda i planine na našoj planeti se erodiraju vrlo velikom brzinom (na primjer, prosječna brzina erozije u SAD je 6,1 centimetara na tisuću godina). Kada bi naša planeta bila stara nekoliko miliona godina (neki tvrde da je stara milijarde godina), sva brda i planine, i svi kontinenti bi bili odavno u potpunosti erodirani (uključujući i njihov sadrţaj - fosile; vidi u nastavku tekst o Potopu). Činjenica da imamo ovakva brda i planine ukazuje da se proces erozije odvija samo nekoliko tisuća godina.
2) Rijeke širom svijeta nose velike količine sedimenta koji se odlažu u mora i oceane. Kada bi naša planeta bila stara nekoliko miliona godina, svi oceani i mora bi do vrha bili ispunjeni ovim sedimentom. Činjenica je da se na dnu mora i oceana nalaze male količine sedimenta, što ukazuje da su oceani i procesi vezani za njih stari samo nekoliko tisuća godina.
3) Helij je plin koji između ostalog nastaje raspadom nekih drugih kemijskih elemenata (kao što je uranij). U najstarijim stijenama - granitu, čak i na najvećim dubinama, pronađene su velike količine heliju koje predstavljaju produkt raspada drugih elemenata. Poznato je da helij kao plin ima veliku brzinu kretanja iz najdubljih stijena ka površini, a njegov pronalazak na najvećim dubinama ukazuje da granit i procesi raspadanja u njemu postoje samo nekoliko tisuća godina.
4) Planeta Zemlja je veliki magnet zahvaljujući jakim električnim strujama u njenoj utrobi. Ove struje vremenom slabe, a time i jačina Zemljinog magnetnog polja - na svakih 1.400 godina jačina ovog polja je duplo slabija. Jednostavnim proračunom lako se može zaključiti da bi naša planeta prije 8.000 godina imala magnetno polje jačine magnetne zvijezde, a prije 50.000 godina jačinu polja pulsne zvezde, što u oba slučaja nije moguće (život na planeti Zemlje ne bi bio moguć na takvim zvijezdama). Dakle, planeta Zemlja mora biti mlađa od 8.000 godina.
STAROST VIDLJIVOG SVEMIRA
Na osnovu izvještaja Svetog Pisma - sunce, mjesec, zvijezde i galaksije stvoreni su četvrtog dana Stvaranja, prije oko 6.000 godina. Znanstvena istraţivanja potvrđuju ovaj izvještaj. Evo nekih činjenica:
Mjesec. Kada su astronauti prvi put slijetali na mjesec očekivali su velike količine kosmičke prašine, jer su pretpostavljali da je mjesec star nekoliko milijardi godina – na osnovu pretpostavki teorije evolucije. Međutim, na mjesecu su otkrili samo par centimetara kosmičke prašine što odgovara starosti mjeseca od nekoliko tisuća godina.
Sunce. a) Istraživanja pokazuju da se sunce skuplja sa stopom od 0,1% na svakih 100 godina. To znači da je prije samo nekoliko desetina tisuća godina sunce bilo mnogo veće (čak duplo veće), što nije moguće, jer u tom slučaju život na Zemlji ne bi bio moguć. Dakle, sunce postoji i skuplja se samo nekoliko tiusća godina.
b) Komete su ledeni nebeski objekti koji se sastoje od 97% leda. Prilikom obilaska oko sunca, veliki dio kometa se topi. Halejeva kometa je poznata kao „kratko-živeća kometa“ koja svakih 75 godina prolazi pored sunca. Kada bi sunce postojalo samo 10.000 godina, Halejeva kometa ne bi postojala jer bi bila potpuno istopljena. Postojanje Halejeve komete je dokaz da je sunce staro samo par tisuća godina.
Zvijezde i galaksije. a) Galaksije su poznate po svom spiralnom obliku i velikom broju „ruku“ koje su sačinjene od velikog broja zvijezda.

Oblik galaksija sa centrom i velikim brojem „ruku“ koje su odvojene od centra
Ove „ruke“ se uvijaju velikom brzinom približavajući se centru galaksija. Kada bi galaksije bile stare samo nekoliko desetina tisuća godina, one bi bile pretvorene u svijetle točkaste objekte „bez ruku.“ Izgled galaksija ukazuje da su one vrlo mlade.
b) Mjerenja pokazuju da se brzina svjetlosti smanjuje i da je u početku bila nekoliko milijardi puta veća od današnje, što objašnjava veliku udaljenost zvijezda koje danas vidimo. Takođe postoji mogućnost da je svemir stvoren u „odraslom stanju,“ na sličan način kao što su i prvi ljudi stvoreni kao odrasli - sa „prividnom starošću.“ Dakle, postoji mogućnost da je svjetlost u početku, prilikom Stvaranja, bila raspršena sa najudaljenijih zvijezda do naše planete.
PRVOBITNI USLOVI NA ZEMLJI
Nekada su klimatski uslovi na Zemlji bili drugačiji od današnjih. Na osnovu izvještaja Svetog Pisma vidimo da u početku kiša nije padala, već se samo podizala para koja je natapala zemlju (vidi: 1. Mojsijeva 2,5.6). Klima je bila ujednačena u svim regijama i bila je umjerena, nalik suptropskoj. Pojava godišnjih doba nastupa tek nakon Potopa (vidi: 1. Mojsijeva 8,22).
Istraživanja pokazuju da su klimatski uslovi na Zemlji u prošlosti zaista bili takvi. Tako na Sjevernom polu pronalazimo ostatke tropskih organizama (školjki, zmija, krokodila, tropskog bilja itd), a u tropskim regijama, koje su danas pokriveni velikim pustinjama, pronalazimo ostatke velikog broja okamenjenog drveća i drugih organizama u vidu uglja i nafte.
POTOP
U Svetom Pismu se navodi povijesni podatak o globalnoj vodenoj katastrofi koja je uništila cjelokupan živi svijet na kopnu i zraku, osim male grupe ljudi i životinja koji su preživjeli u posebno izgrađenom objektu (tzv. Noinoj arci). Širom svijeta pronalazimo dokaze o ovoj katastrofi koja se desila prije oko 4.500 godina. Neki od njih su:
1) U svim djelovima svijeta pronalazimo ogromna groblja zatrpanih drevnih organizama koje nazivamo fosilima.

Jedno od mnogobrojnih fosilnih groblja organizama
Ovakvi fosili mogu nastati samo u uslovima katastrofe, kada organizmi bivaju rapidno zatrpani tako da njihova tijela ne mogu biti pojedena od grabežljivaca, niti da se raspadnu pod dejstvom atmosferskih uslova. U prirodi nigdje ne nastaju ovakvi fosili. U skoro svim slučajevima, sediment koji je zatrpao ove organizme bio je nošen vodenim agensom.
Navest ćemo neke od primjera fosiliziranih grobalja organizama:
a) u pećini Miksnic u Austriji otkopano je više od 30.000 fosiliziranih medvjeda;
b) u Kaliforniji je na području od 10 kvadratnih kilometara zatrpano oko milijardu riba;
c) procjenjuje se da je u zaleđenom tlu Sibira zatrpano preko 5 miliona mamuta.
Neobični fosili, kao što su: velika riba guta malu ribu, izleganje dinosaura iz jajeta, fosil slijepog miša u stalagmitu

Fosil slijepog miša u stalagmitu pokazuje da su pećine formirane za vrlo kratko vrijeme
i sl, ukazuju na uslove rapidnog taloženja svojstvene samo katastrofi.
2) Strukture sedimentnih stijena (pijeska, šljunka, krečnjaka, mulja itd) na našoj planeti ukazuju da su stijene nataložene za vrlo kratko vrijeme u uslovima velike vodene katastrofe.
Neke od tih struktura su:
a) Veliki nabori stijena širom svijeta ukazuju da je sediment bio nataložen za kratko vrijeme vodenim agensom, a zatim vrlo brzo savijen i deformiran u oblik nabora, u kojem je kasnije očvrsnuo.

Nabori - plastično savijene stijene
U slučaju da se sediment polako taložio na dnu mora i oceana tokom dugih vremenskih perioda, a zatim polako izdizao sa dna vodenih bazena i formirao brda i planine, sediment bi očvrsnuo i ne bi mogao da se plastično savije u oblik nabora, već bi došlo do pucanja očvrsle stijene u slučaju naprezanja.
b) Ukršteni slojevi nastaju kada snažni pokreti vode brzo mijenjaju smjer toka, u uslovima katastrofičkog taloženja, i za kratko vrijeme talože sediment u različitim pravcima. Uragan Karla, koji je pogodio obalu Teksasa, i erupcija vulkana Sveta Helena u Washingtonu, koja je izazvala odron zemljišta u obližnje jezero, jesu neki od primjera katastrofičkih pokreta vode prilikom kojih su nataloženi ukršteni slojevi debljine nekoliko desetina centimetara. Međutim, širom svijeta pronalazimo ukrštene slojeve debljine nekoliko stotina metara, koji ukazuju na nevjerovatne razmjere vodene katastrofe koja je pogodila našu planetu.
c) Živi organizmi na dnu mora i oceana ostavljaju tragove životne aktivnosti (rupe, kanale itd). Ovaj fenomen se naziva „bioturbacija.“ U slučaju katastrofe, sediment se brzo taloži i organizmi nemaju vremena da ostave tragove životne aktivnosti u sedimentu. Odsustvo bioturbacije u stijenama širom svijeta pokazuje da je do njihovog taloženja
došlo za kratko vrijeme u uslovima velike vodene katastrofe.
NOINA ARKA
Za vrijeme Potopa spašeno je osmoro ljudi i po par od svih kopnenih ţivotinja (organizmi sposobni za život u vodi nisu ušli u arku). Bilo je dovoljno da se u arku uvedu samo osnovni tipovi organizama koji su stvoreni u početku (od kojih su nastale sve vrste organizama) da bi život mogao da se nastavi nakon Potopa. Dakle, uvedeni su samo osnovni tipovi pasa, od kojih su nastale sve vrste pasa, zatim osnovni tipovi konja itd. Istraživanja pokazuju da su ljudi i životinje u Arci mogli preživjeti period od oko godinu dana koliko su proveli u njoj. Jedna od mogućnosti je hibernacija (vrsta sna), kada su aktivnosti organizma svedene na minimum, a time i sve njegove potrebe.
PREDPOTOPNI LJUDI I ORGANIZMI
Kronologija i opis prepotopnih ljudi dat u Svetom Pismu ukazuje da se radilo o vrlo krupnim ljudima - divovima (vidi: 1. Mojsijeva 6,4) koji su živjeli vrlo dugo - i preko 900 godina (vidi: 1. Mojsijeva 5 i 11). Pronalasci ostataka drevnih ljudi pokazuju da su oni bili mnogo krupniji od suvremenih. Pronađeni su otisci stopala koji su duplo veći od veličine stopala suvremenog čovjeka, kao i ljudske lubanje koje su po zapremini do dva i pol puta veće od suvremenih.

Otisci stopala i kostiju drevnih ljudi
Pronalasci ostataka drevnih biljaka i životinja također govore o mnogo krupnijim organizmima.

Upoređenje nekadašnjih i suvremenih kopita deve. Slična je situacija i sa mnogim drugim organizmima
Izvještaj Svetog Pisma govori da je od Stvaranja do Potopa (od Adama do Noe) bilo deset generacija koji su živjeli u prosjeku preko 900 godina, a onda je nakon Potopa životni vijek ljudi počeo dramatično opadati

Životni vijek predpotopnih i posljepotopnih ljudi
kako su se pogoršali klimatski i drugi uslovi života. Brojni drevni narodi u svojim povijesnim spisima bilježe sličnu kronologiju. Kineska knjiga povijesti Šu Čing, stara indijska knjiga na sanskritu „Vikra Sanval,“ spisi egipatskog povijesničara Manetoa govore o vladarima u spomenutim državama koji su vrlo dugo živjeli i vladali prije Potopa, a nakon toga je životni vijek počeo rapidno opadati. Lista sumerskih careva, zapisana na glinenoj prizmi (vidi sliku 12), govori o deset „velikih ljudi“ koji su vrlo dugo živjeli i vladali prije Potopa, a nakon Potopa je životni vijek careva počeo naglo da se smanjuje.
ZAKONI ZDRAVLJA
Vodeći uzrok smrti u suvremenom svijetu je nezdrava ishrana. Iako je po svojoj anatomiji i fiziologiji biljojed, čovjek je izabrao da se hrani pretežno namirnicama životinjskog porijekla. U Svetom Pismu imamo izvještaj da je Bog u početku dao ljudima da se hrane isključivo biljkama (vidi: 1. Mojsijeva 1,29), a nakon Potopa je prvi put ljudima preporučeno da konzumiraju meso u uslovima oskudne vegetacije (vidi: 1. Mojsijeva 9,3). Medicinska istraživanja potvrđuju da je biljna hrana najbolja za čovjeka, a da se namirnice životinjskog porijekla mogu konzumirati u umjerenim količinama. Drugi i treći vodeći uzrok smrti u suvremenom svijetu jesu konzumiranje duhana i alkohola. U Svetom Pismu se iznosi zabrana proizvodnje namirnica koje imaju otrovno dejstvo (vidi: 5. Mojsijeva 29,18).

Glinena prizma sa spiskom sumerskih kraljeva koji su dugo živjeli i vladali
RAZDVAJANJE KONTINENATA
Na osnovu izvještaja Svetog Pisma možemo zaključiti da je nakon Potopa postojao jedan kontinent na planeti Zemlji. Nakon izlaska iz Arke, ljudi i životinje su se namnožili i naselili kontinent, a onda je oko 100 godina nakon Potopa, u vrijeme patrijarha Faleka, došlo do razdvajanja zemlje i formiranja kontinenata (vidi: 1. Mojsijeva 10, 25). Ime ovog patrijarha potiče od hebrejskog glagola „razdvojiti“ i ukazuje da se u njegovo vrijeme desio ovaj događaj.
SODOM I GOMOR
Na lokalitetima pored Mrtvog mora u Izraelu pronađeni su tragovi gradova koji
su uništeni vatrom i sumporom (vidi: 1. Mojsijeva 19,24). Sumporne loptice, ostaci spaljenih ljudskih skeleta i drugi nalazi potvrđuju izvještaj Svetog Pisma o ovom događaju.

Sumporne loptice pronađene pored Mrtvog mora na lokalitetima uništenih gradova
PRELAZAK PREKO CRVENOG MORA
Nakon izlaska iz Egipta, prije oko 3500 godina, Izraelci su prešli Crveno more pod neobičnim okolnostima, dok je egipatska vojska bila potopljena vodama ovog mora (vidi: 2. Mojsijeva 14). Istraživači su pratili izvještaj Svetog Pisma i ustanovili točno mjesto prelaska Crvenog mora od strane Izraelaca

Put izraelaca iz Egipta do Crvenog mora
, kao i ostatke faraonove vojske na dnu mora.

Ostaci faraonove vojske na dnu Crvenog mora: kotači kočija, butna kost čovjeka, lubanja konja
POD PLANINOM SINAJ
Nakon prelaska preko Crvenog mora, Izraelci su proveli 40 godina u pustinji. Taj period je obilježen mnogim važnim i interesantnim događajima od kojih ćemo spomenuti neke:
a) Pod planinom Horeb (ili Sinaj), koja je danas u Saudijskoj Arabiji poznata pod imenom Džabal el Loz, izraelski narod je ušao u savez sa Bogom (vidi: 2. Mojsijeva 20). Postoje brojni arheološki nalazi koji potvrđuju ovaj događaj, kao i događaj pobune protiv Boga kada je napravljeno zlatno tele (vidi: 2. Mojsijeva 34).

Oltar zlatnom teletu pored planine Jebel el Lawz u Saudijskoj Arabiji
Mnogi turisti posjećuju jednu planinu u Egiptu misleći da je u pitanju planina o kojoj se govori u Svetom Pismu. U četvrtom vijeku je Jelena, majka cara Konstantina, izgradila kapelu na
sjeverozapadnom nagibu ove planine. Manastir Svete Katarine, koji se i danas tu nalazi, potiče iz oko 527. godine i osnovao ga je imperator Justin. Istraživanja pokazuju da se planina Horeb, ja se pominje u Svetom Pismu, nalazi u Saudijskoj rabiji, a ne u Egiptu.

Planina Horeb ili Sinaj, koja se spominje u Svetom Pismu, nalazi se u današnjoj Saudijskoj
Arabiji, a ne u Egiptu

Rascijepljena stijena pored planine Jebal el Lawz u Saudijskoj Arabiji. Donji dio stijene pokazuje strukturu isušenog vodenog toka
b) Nedaleko od planine u Saudijskoj Arabiji gdje su Izraelci ušli u savez sa Bogom nalazi se velika ascijepljena stijena, visoka 18 metara, u čijem donjem dijelu se jasno uočavaju tragovi vodenog oka (vidi sliku 18). Istražvači se slaž da je u pitanju stijena iz koje je otekla voda u Mojsijevo rijeme (vidi: 2. Mojsijeva 17).
OLTAR NA PLANINI EBAL
Nakon ulaska u Obećanu zemlju, Jošua je podigao oltar na planini Ebal u skladu sa uputstvima koja mu je dao Mojsije (vidi: Isus Navin 8,30; 5. Mojsijeva 27). Nedaleko od grada Nablusa u Izraelu, na sjeveroistočnoj strani planine Ebal, pronađen je ovaj oltar, lijepo očuvan, četvorougaonog oblika, sagrađen od neklesanog kamena, dimenzija: duţina 10, širina 8, visina preko 3 metra, debljina zidova 1,5 metar.

Oltar na planini Ebal koji je podigao Jošua
U unutrašnjem dijelu oltara pronađena je velika količina pepela i kostiju muške teladi, ovaca i koza. Ovi nalazi su u skladu sa uputstvima koja je Mojsije dao Jošui.
SUMERSKE PLOČICE
Najstariji zapisi koji su do danas pronađeni napisali su stari Sumeri na glinenim pločicama prije oko 3800 godina. U svojim zapisima sačuvali su za buduće naraštaje svoje zakone i povijet, molitve I himne, kao i priče iz davne prošlosti koja sadrže sjećanja o događajima prije njih. Ovdje ćemo navesti neke od tekstova zapisanih na sumerskim pločicama i usporediti ih sa tekstovima Svetog Pisma:
U početku. Jedna od najranijih sumerskih pjesama govori o najstarijem razdoblju ljudske povijesti i uspomeni na rajsko doba. Pjesma glasi:
„U ono vrijeme nije bilo zmije, škorpije, hijene, lava, divljeg psa, ni vuka, nije bilo straha, niti užasa. Čovjek nije imao neprijatelja. U ono vrijeme zemlja Šubur (Istok) je bila mjesto izobilja i pravednih zakona. Jezično usklađeni Sumer (Jug) bio je velika zemlja „zakona kneževstva. Zemlja Uri (Sjever) je imala sve što joj je potrebno. Zemlja Martu (Zapad) počiva u sigurnosti. Cijeli svemir i ljudi su u jedinstvu, a Enlilu (narod) je jednim jezikom govorio.“ (Usporedi sa: 1. Mojsijeva 2.)
Pad u grijeh. Jedna dvojezična sumerska pesma kaže: „Djevojka je jela ono što je bilo zabranjeno; djevojka, majka grijeha, učinila je zlo; majka grijeha doživjela je bolno iskustvo.” (Uporedi sa: 1. Mojsijeva 3.)
Ep o Gilgamešu. Na svakom kontinentu pronađeni su stari izvještaji o Potopu, što ukazuje da je Potop bio sveopći i da izvještaj Svetog Pisma nije neka usamljena izmišljena priča drevnih Hevreja. „Ep o Gilgamešu“ predstavlja jedan od najpoznatijih drevnih izvještaja o Potopu. Zapisan je na dvanaest sumerskih glinenih pločica. Jedanaesta pločica sadrži oko 300 redova teksta i govori o Potopu koji je Utnapištim (sumerski Noa) preživio.

Jedanaesta pločica Epa o Gilgamešu koja sadrži opis Potopa
Njemu je u snu Bog javio da će doći uništenje i da treba da sruši svoju kuću i da od iste građe napravi arku. U arku je trebao unjeti sve svoje zlato, srebro i ostalu imovinu, kao i da uvede svu svoju rodbinu i mnogobrojne životinje. Nevrijeme je trajalo šest dana, a sedmog dana kiša je prestala padati. Potop je bio sveopći, a preživjeli su samo oni koji su bili u arci.
Nakon određenog vremena arka se zaustavila na brdu Nisir. Utnapištim je onda pustio golubicu koja se vratila u barku jer nije našla mjesto gdje bi sletjela. Nakon određenog vremena pustio je lastavicu koja se također vratila. Na kraju je pustio gavrana koji se nije vratio. Ovo je Utnapištimu bio znak da se može iskrcati i zato je svima naredio da napuste arku. Prilikom izlaska iz arke prinio je žrtvu zahvalnicu. Utnapištim i njegova žena su zbog svoje poslušnosti kao nagradu dobili vječni život. (Usporedi sa: 1. Mojsijeva 6 i 7).
Podjela jezika. Prema vjerovanju drevnih Sumeraca čovječanstvo je nekada govorilo jednim jezikom, a onda je djelovanjem boga Enkija, vođe bogova, čovjekov jezik bio promijenjen. Tekst kaže:
„Enki, gospodar izobilja, čije naredbe su pouzdane, gospodar mudrosti koji razumije zemlju, vođa svih bogova, obdaren mudrošću, gospodar Eridua, promijenio je govor u njihovim ustima, donio je pometnju u njega - u čovjekov govor koji je do tada bio jedan jezik.“ (Uporedi sa: 1. Mojsijeva 11,1-9.)
MERNEPTINA STELA
Godine 1869, prilikom iskopavanja starog grada Tebe u Egiptu, pronađena je kamena ploča faraona Mernepta (1234-1220. Prije n.e.) koji je najvjerovatnije bio suvremenik izraelskog sudca Gideona (vidi Sudci 6). Ovaj 314 centimetara visoki granitni spomenik predstavlja najraniji i jedini dokument pisan hijeroglifima u kome se spominje ime „Izrael.“ Faraon Mernepta je na ovoj ploči (steli) uklesao svoje ratne uspjehe i pohode na Izrael I okolne zemlje. Dio teksta koji se odnosi na Izrael glasi:
„Opustošen je Tehenu (libijsko pleme), Hati (zemlja Hetita) je umiren, opljačkan je Kanan sa svakim zlom, odveden je Askalon, prigrabljen je Gezer, Janoam je načinjen kao onaj koji ne postoji. Izrael leži opustošen, nema mu sjemena. Huru (zemlja Hurita)
postala je udovica Tomeri (Egiptu).“
Kao što vidimo, pored imena „Izrael“ spominju se i druga geografska imena koja se spominju u Svetom Pismu, kao „Askalon“ I „Gezer“ (Sofonija 2,4; Zaharija 9,5; Jošua 10,33), što predstavlja potvrdu povijesne vjerodostojnosti Svetog Pisma. Ova stela se čuva u Egipatskom muzeju u Kairu.

Merneptina stela
CRNI OBELISK
Godine 1846, prilikom iskopavanja u drevnom gradu Halahu (vidi: 1. Mojsijeva 10,11.12), koji se nalazi na istočnoj obali reke Tigar, nedaleko od Ninive, pronađen je crni obelisk na kojem je asirski car Salmanasar III opisao, i slikama prikazao vojne pohode koje je imao tokom svoje vladavine od 35 godina.

Crni obelisk
On je bio prvi asirski car koji se sukobio sa izraelskim carevima. Ovaj kameni stup visok je 195 centimetara i ima pet reljefnih djelova koji prikazuju pokorene vladare stranih okolnih zemalja sa sve četiri strane svijeta kako donose danak caru Salmanasaru III. Komentari i objašnjenja ovih prikaza upisani su klinastim pismom u 210 redova iznad, ispod i između reljefa. Kada je izraelski car Juj preuzeo vlast (oko 841. prije n. e.), car Salmanasar III je već zauzeo Siriju, pa je Juj smatrao da je bolje da ga dočeka kao vazal, nego da mu se suprotstavi.

Detalj sa crnog obeliska. Izraelski kralj Juj kleči pred asirskim kraljem Salmanasarom III izražavajući mu svoju lojalnost i donoseći mu danak
Na obelisku car Salmanasar III između ostalog kaže: „Primio sam od Juja, sina Amrijevog, srebro, zlato, zlatni bokal, zlatnu vazu s oštrim dnom, zlatne čaše za vodu, zlatne posude, zlatni lančić, palicu za cara...“ Prikaz izraelskog cara Juja na crnom obelisku predstavlja jedini do danas poznati slikovni prikaz nekog starog izraelskog vladara. Otkriće ovog obeliska predstavlja vanbiblijsku potvrdu postojanja drevnih izraelskih careva spomenutih u Svetom Pismu. Crni obelisk se danas nalazi u Britanskom muzeju u Londonu.
MOABSKI KAMEN
Godine 1868, u gradu Devonu (Dibonu) na sjevernoj obali rijeke Arnon, 25 kilometara istočno od Mrtvog mora u Transjordaniji pronađena je kamena ploča od crnog bazalta
nalik nadgrobnim spomenicima. Ploča je visoka 12, široka 60, a debela 6 centimetara. Na njenoj prednjoj strani nalazi se natpis od 34 reda alefbetskog pisma.

Moabski kamen
Ovu ploču (spomenik) postavio je moabski car Misa oko 850. godine prije n. e. da bi proslavio svoju pobjedu nad Izraelcima. Natpis sadrži najstariji nebiblijski zapis koji izraelskog Boga spominje imenom „Jahve“ i u kome je to ime napisano na isti način kao i u Svetom Pismu (ŮÔŐÔ). Tekst također spominje izraelskog cara Amriju, moabskog cara Misu, Gadovo pleme i brojne gradove u Transjordaniji koje spominje Sveto Pismo. Rječnik ovog spomenika u potpunosti je jednak rječniku Svetog Pisma. Natpis po dijalektu, stilu i sadržaju vrlo je sličan izvještaju iz 2. Kraljevima 3. poglavlje o moabskom caru Misi koji se pobunio protiv izraelskog cara. Grad Devon, u kojem je pronađen ovaj spomenik (danas poznat kao „Moabski kamen“) spominje se u Svetom Pismu više puta (4. Mojsijeva 21,30; 32,34; Jošua 13, 17; Izaija 15,2; Jeremija 48,22). Moabski kamen je danas izložen u pariskom muzeju Louvre.
SANHERIBOV CILINDAR
Na šestostranoj prizmi koja je pronađena u Ninivi nalazi se opis osam ratnih pohoda cara Asirije Sanheriba.

Sanheribov cilindar
Najinteresantniji dio ovog zapisa odnosi se na opis opkoljavanja Jeruzalema u vrijeme cara Ezekije koji je vladao Judom. U opisu su dati brojni detalji koji potvrđuju izvještaj Svetog Pisma iz 2. Kraljevima 18 i 19, ali se ne navodi da grad nije zauzet, jer asirski car očigledno nije želio iznositi taj podatak. U Bibliji imamo izvještaj na koji način je Jeruzalem bio odbranjen (vidi: 2. Carevima 19,35-36).
BABILONSKI DNEVNIK
Na glinenoj pločici iz 6. stoljeća prije n. e., koja predstavlja jedan od niza zapisa o babilonskoj povijesti iz tog perioda, zabilježen je izvještaj tokom osme godine vladavine cara Nabukodonosora. U tom izvještaju se navodi da je car sa svojom vojskom
zauzeo Jeruzalem, smijenio cara i odveo ga u ropstvo u Babilon, a postavio vladara koji mu je lojalan. Ovaj izvještaj potvrđuje autentičnost zapisa u Svetom Pismu vezano za vladavinu cara Joakima u Jeruzalemu (vidi: 2. Kraljevima 24,12-17).
KIROV VALJAK
Jedan od najpoznatijih povijesnih dokumenata koji su arheolozi do danas pronašli u Mezopotamiji poznat je pod imenom „Kirov valjak“.

Kirov valjak
Car Kir bio je osnivač perzijske imperije i vladao je od 559 - 530. godine prije n. e. Kirov valjak je napravljen od pečene gline i dugačak je 25 centimetara. Na njemu je klinastim pismom opisano zauzeće Babilona bez bitke, kao i dopuštenje da se ratni zarobljenici mogu vratiti iz Bailona u svoje zemlje i obnoviti porušene hramove, što su mnogi Izraelci iskoristili i vratili se u Jeruzalem. U Svetom Pismu se navode ove odluke cara Kira (vidi: Ezdra1,2-4; 6,3-5; 2. Dnevnika 36, 22.23). Navodi iz Kirovog valjka dokazuju da su izvještaji Svetog Pisma o povratku Izraelaca u njihovu zemlju i obnova jeruzalemskog hrama - pouzdani i točni. Kirov valjak se čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
NEVIDLJIVI SVIJET
Sveto Pismo daje podatke o postojanju nevidljivog svijeta za čovjeka. U pitanju su duhovna bića, koja pod određenim uslovima mogu biti vidljiva čovjeku, kao i da se materijaliziraju. Sveto Pismo ova bića naziva „anđelima“ i navodi da i među njima postoje oni koji su u pobuni protiv Tvorca, koje naziva „demonima.“ Demoni se opisuju kao moćna bića, a tokom povijesti mnogi ljudi su pokušavali da stupe u kontakt sa njima putem različitih okultnih vještina (vračarstvom, gatarstvom, magijom itd), što se u Svetom Pismu najoštrije osuđuje. Povijest bilježi veliki broj slučajeva da su uticajni ljudi u društvima bili povezani sa ovim bićima i da su mnoge bolesti, naročito one vezane za duhovni aspekt čovjeka, bile uzrokovane djelovanjem ovih bića.
VJERODOSTOJNOST SVETOG PISMA
Sveto Pismo ili Biblija predstavlja autentičan tekst koji je sačuvan tokom povijesti. Iako u drevna vremena nisu postojale štamparske mašine, prepisivači Svetog Pisma su bili vrlo precizni i posvećeni ljudi. Spisi su bili pažljivo prepisivani, a provjera točnosti prepisa bila je naročito opsežna. Godine 1947, u pećinama kod Mrtvog mora u Izraelu, kod mjesta Kumran, pronađeni su najstariji spisi Svetog Pisma - iz drugog stoljeća prije n. e. Ovi spisi su dodatno potvrdili da je tekst Svetog Pisma ostao sačuvan i nepromijenjen sve do danas. Muzej Svitaka s Mrtvog mora u Jeruzalemu (The Shrine of the Book) predstavlja mjesto gdje su izloženi ovi spisi kao dokaz vjerodostojnosti Svetog Pisma.

Kumranski spisi

Muzej Svitaka s Mrtvog mora u Jeruzalemu