nedjelja, 11.12.2011.
Ispovijed palog anđela (1. dio)
“Kod ljudi postoji samo malo neprijateljstvo protiv Sotone I njegovih djela zato što vlada veliko neznanje u pogledu njegove moći i zlobe, kao i u pogledu univerzalnosti njegove borbe protiv Boga i Njegove crkve. U ovom su mnogi zavedeni. Oni ne znaju da je njihov neprijatelj moćni vojskovođa koji gospodari nad umom zlih anđela i da sa svojim dobro promišljenim planovima I vještim spletkama vodi rat protiv Boga da bi spriječio spašavanje duša. Među tobožnjim religioznim ljudima, pa čak i među samim svećenicima, malo se spominje Sotona, osim možda uspuntno. Oni ne vide znakove njegove stalne aktivnosti i njegovog uspjeha; zanemaruju mnoge opomene o njegovom lukavstvu, i izgleda da se i ne osvrću na njegovo postojanje.”
Da, mnogi ovo ne znaju... A ne znaju zato što ja nisam htio da to znaju. Do sada je moj rad bio obavljan u potpunoj tajnosti. Razlog tome je što najbolje djelujem onda kada ljudi ni ne znaju za moje postojanje, za moje namjere i za moj način rada. Odlučio sam to promijeniti. Od sada ćeš znati za mene. Misliš da je ono što činiš i što si do sada činio plod tvog razmišljanja? Nije. Ja tobom manipuliram. Zaveo sam te u gotovo svim područjima tvog života. Ispunjen si predrasudama, imaš pogrešno postavljene životne prioritete, nametnuo sam ti pogrešne životne stavove i uvjerenja. Naveo sam te na pogubna zadovoljstva. Postavio sam ti pogrešne ciljeve. U potpunom si mraku. Moj trijumf je time veći što sam sve to uspio učiniti ostavljajući tebe u uvjerenju kako si pametan i mudar, kako si slobodan da radiš što želiš, kako imaš mogućnosti uživati u životu, kako si do svega toga došao svojom kreativnošću. Nije mi više zanimljivo da te držam u neznanju. Shvatio sam da sam ljudsku vrstu toliko unizio da i nakon što saznaš gotovo sve o meni, i nakon što shvatiš da je sve ono što činiš zapravo rezultat onoga što sam ti ja nametnuo, nećeš imati snage promijeniti bilo što. Ići ću toliko daleko da ćeš, budeš li pažljivo čitao, moći shvatiti kako da se izvučeš iz mojih ruku, ali će tvoj uzvišeni ego biti moj saveznik koji će te i dalje držati u mojoj vlasti. Jesi li spreman? Jesi li spreman upoznati biće koje je uzrok svega ružnog i zlog na ovoj Zemlji? Jesi li spreman shvatiti da, bez obzira što misliš da nemaš nikakve veze sa mnom, zapravo pripadaš meni i služiš meni? Jesi li spreman na spoznaju da si sam odlučio da ja gospodarim tvojim životom? Nisi? Nitko nije spreman za to. Ali činjenice su takve. Misliš da nisi pod mojom vlašću zato jer si religiozan? Jer si kršćanin? Dobar kršćanin? Misliš da nisi pod mojom vlašću jer nisi religiozan? Jer ne veruješ u Stvoritelja? Jer ne veruješ da JA postojim? Počni da čitaš i pronađi mnoga životna područja gde sam te zaveo, gde si, i kada, svojevoljno prešao na moju stranu i pod moju vlast. Razotkriću ti svu bjedu u koju sam te uveo, bjedu koju ti zoveš životom. Shvatit ćeš da posljedice koje sada snosiš nisu posljedica nekog slučaja, već mog pažljivo i ustrajno sprovedenog plana nad tobom. Smiješno ti je ovo? Samo nastavi čitati, obećavam ti da ću JA biti taj koji će se na kraju smijati.
Lucifer
Iz Stvoriteljevih ruku sam izašao kao najuzvišenije stvoreno biće koje je do tada postojalo. Mudrost, ljepota, sposobnosti i vještine koje su mi usađene prilikom mog stvaranja bile su iznad svega do tada viđenog. Ostala stvorenja su se divila onome što sam bio. Dodijeljena mi je najveća moguća uloga koju jedno stvorenje može imati – kerubin. To je najviši red anđela koji su u neposrednoj Stvoriteljevoj blizini. Uživao sam promatrati kako me ostala stvorenja gledaju s ljubavlju, uživao sam im pokazivati svoju ljepotu, svoju mudrost, svoje vještine, ali nešto je nedostajalo. Iako je bilo oduševljenja mojom prisutnošću, iako je bilo iskrene ljubavi prema meni, iako su s radošću izvršavali ono što sam im rekao, u njihovim očima nije bilo one iskre kojom su gledali Stvoritelja i Njegovog Sina. Obuzeo me je do tada nepoznat osjećaj. Nisam znao kako da se ponašam. Sve u svemu, mislim da sam usprkos savršenom skladu u kojem je cijeli svemir bio, počeo osjećati nešto suprotno od zadovoljstva. Nije postojala riječ za to, tada sam to u sebi nazvao nezadovoljstvo. Pokušao sam dokučiti što mi nedostaje da bi ostala stvorenja mogao pridobiti u potpunosti – ali nisam mogao pronaći nikakav nedostatak na sebi. Bio sam jednostavno savršen. Zar nije to samo po sebi dovoljno da budem cijenjen i poštovan više nego do sada? Gledao sam okupljena stvorenja, anđele oko Stvoriteljevog prijestolja. Razmišljao sam što im On to nudi, šta ja ne mogu ponuditi. Što im je dao? Život, ljubav, zakon, sklad, ljepotu... Zakon? Zakon. Meni se činilo da je to nešto šta ograničava našu slobodu. Kako možemo biti sretni ako smo ograničeni nekakvim zakonima? Stvoritelj je to nazvao “zakonom slobode”. Kakva je to sloboda ako se moraš pokoravati nečemu? Nitko do tada nije tako razmišljao pa nisam imao s kim podijeliti mišljenje, a prema Stvoritelju i Njegovom Sinu sam počeo osjećati nešto šta me je guralo podalje od Njihove blizine. Vidjeli su da nešto sa mnom nije u redu, trudili su se da porazgovaraju sa mnom o tome, ali nisam mogao jer ni sam nisam znao što mi se događa. Odlučio sam svoja razmišljanja podijeliti s nekim anđelima koji su mi pokazivali veliku naklonost. I oni su bili zbunjeni. Počeo sam im govoriti kako mi se čini da bismo bili slobodniji kada bismo bili bez Zakona. Odjednom mi se učinilo kako bi ta tvrdnja mogla biti uporište da postignem ono šta sam želio imati - onu iskru u njihovim očima dok budu gledali mene. Postao bih njihov osloboditelj. Izbavio bih ih od ropstva Zakona. Jednom po jednom govorio sam o svojim zaključcima, sugerirao im ono šta sam želio da zaključe. Bilo je to iznenađujuće lako zbog njihovog povjerenja i ljubavi koju su imali prema meni. Otišao sam korak dalje. Počeo sam govoriti ono šta nije bilo istina kako bih pridobio njihovu naklonost. To je bilo tako jednostavno. Nitko do tada nije niti čuo da je netko rekao nešto što nije bilo istina, pa tako nešto nije ni očekivao. Stoga su u potpunosti vjerovali baš sve što sam govorio. Bilo mi je u početku čudno i nelagodno što sam im rekao takvu neistinu, ali rezultati koje sam postigao u njihovoj naklonosti prema meni nadjačali su osjećaj nelagode. Poslije sam im ionako namjeravao objasniti da je to bio brži put da postanemo slobodni. Stvoritelj je došao k meni pokušavajući mi objasniti gdje će me odvesti takvo razmišljanje i djelovanje. Molio me je da se ostavim toga i vratim se gdje sam bio, ali ja nisam dopustio da i meni ispere mozak kao i ostalima. Ostao sam pri svome. Ubrzo mi je rekao da ne mogu više obavljati dužnost koju sam do tada imao. Dobio sam još jedan povod da pokažem kako Njegova načela nisu baš pravedna i da me pokušava još i poniziti - mene, najsavršenije stvorenje. Jedni za drugim, novi osećaji su me preplavljivali. Nisam im znao ime, ali su me u potpunosti obuzeli. Bojao sam se gdje će me to odvesti, ali anđeli koje sam pridobio, nisu na meni, najmoćnijem anđelu, smjeli vidjeti ni tračak odsutnosti samopouzdanja. Što sam više ustrajavao u onome šta sam činio, to sam više shvaćao koliko je Stvoritelj nemoćan da mi bilo što učini. Istina, On je Darodavac života i mogao mi ga je oduzeti, ali shvatio sam da On to neće učiniti jer bi to samo dokazalo da sam ja u pravu. To me je još više ohrabrilo. Shvatio sam da On ima ograničenja koja ja nemam. To sam odlučio da iskoristim kao svoju prednost. Sve veći broj anđela mi se pridruživao i stajao na moju stranu. One koji su nas opominjali i nisu nam se htjeli pridružiti optužili bismo da, iako imaju slobodnu volju, služe Stvoritelju iz koristi ili straha. Bio sam čak pomalo i iznenađen Stvoriteljevom reakcijom na ovo šta sam radio. Da sam ja bio na Njegovom mjestu, ja bih odmah uklonio onoga tko bi širio takvo nezadovoljstvo među mojim stvorenjima. Možda bi mi onda ostali služili iz straha, ali barem u budućnosti ne bi bilo sličnih pokušaja, a svakako ne bi bilo ovoga šta se danas događa kao rezultat dozvoljavanja da jedna pobuna eskalira. Umjesto da poduzme sve kako bi me spriječio u mojoj namjeri da se izjednačim s Njim, dočuo sam kako Stvoritelj i Sin planiraju da stvore još jednu planetu i da je ispune živim bićima svih vrsta, a kao krunu svega stvoriti biće koje će po obličju biti slično Njima. To me je prilično uzbudilo. Osim šta me je izbacio s mog položaja, činilo se kao da me ignorira i ponaša se kao da ne postojim, kao da ovo šta radim ne predstavlja nikakvu prijetnju Njegovom veličanstvu. Pojavio se još jedan novi osjećaj, danas to zovemo – gnjev.
Upravo mi je to trebalo, planeta i njeni stanovnici u njenim počecima. Svi ostali do sada stvoreni svijetovi već su imali predrasude prema meni. Pažljivo sam promatrao što se događa. Stvorena je planeta Zemlja i Stvoritelj je odlučio da je ispuni životom. Gledao sam kako to radi ne bih li na neki način i sam to mogao učiniti. Bilo je to neshvatljivo iskustvo. Kada je stvaranje bilo završeno, gledao sam sva ta živa bića i nisam našao nikoga sličnog Stvoritelju. Vidio sam da Sin nešto formira od praha zemaljskog, ali nisam mogao prići. Zatim sam vidio kako tome udahnjuje život i kako potom ustaje biće prekrasnog izgleda – po obličju Stvoritelja. Nedugo zatim je na njega pustio dubok san i od njegovog rebra napravio biće iste vrste, ali drugog spola. Pomislio sam da ako i ta prekrasna bića zadobijem za sebe, moja će pobjeda biti potpuna. Međutim, nikako nisam mogao pronaći trenutak kada bi im prišao nasamo. Na moje razočaranje čuo sam da su bili upoznati sa onim šta radim, tako da je svaka prilika da im otvoreno priđem bila onemogućena. Morao sam nešto smisliti. Bilo mi je vrlo važno da netko stvoren prema Stvoriteljevoj slici i prilici bude uz mene. Počeo sam otkrivati da sposobnosti koje imam, osim za ono za šta su prvobitno namijenjene, mogu Zemlji ipak nižeg reda i manjih sposobnosti od nas anđela, pa sam pokušao te svoje sposobnosti iskoristiti kako bih novostvorena bića mogao upotrijebiti sebi u korist. Želio sam kao svog predstavnika upotrijebiti tada najlepšu životinju na Zemlji - zmiju. Shvatio sam da mogu iskoristiti tijelo i um zmije kako bih govorio preko nje. Pitao sam se bih li to mogao učiniti i s ljudima. Ali, pitanje je bilo kojim povodom pristupiti čovjeku. Što mogu upotrijebiti u svoju korist? Naravno, opet mora biti nešto vezano uz Zakon. Shvatio sam da i oni imaju drvo poznanja dobra i zla. Stvoritelj je to postavio kao jedinu prepreku kako bi se mogla vidjeti poslušnost stvorenih bića. Zašto bi čovjek bio zakinut za znanje i spoznaju o tome što je dobro, a što zlo? Zar to nije prednost? Kako se braniti od nečega ako nismo s tim upoznati? Što je uopće bilo zlo? Nitko do tada nije ni čuo za tako nešto. Zašto ne bismo imali mogućnost saznati što je to? Zar mi nismo bića koja imaju slobodnu volju i koja sama mogu odlučivati što žele? Da sam im direktno prišao, imali bi predrasudu koju im je Stvoritelj ispričao o meni. Iako im je sa žalošću govorio o tome, smatrao sam da su bili izmanipulirani i da me je predstavio u pogrešnom svjetlu. Morao sam im reći svoju verziju. Eva je bila sama. Činilo mi se nekako slabijom i manje odlučnom nego Adam. Odlučio sam prići njoj. Dok je prolazila pored mene, obratio sam joj se. Nije ništa posumnjala. Tijelo zmije je bilo savršen paravan. Počevši razgovor, namjerno sam naveo pogrešnu informaciju. Iako sam znao s kojeg drveta im nije dozvoljeno da jedu plodove, pitao sam je da li je istina da ne smiju jesti plodove ni sa jednog drveta. Ispravila me je. Rekla je da smiju jesti sa svih, osim sa drveta poznanja dobra i zla jer bi u suprotnom umrli. Nitko se od nas nije usudio da to učini, pa sam odlučio da pokušam to sa njom – da vidimo što će se desiti. Rekao sam joj da to nije istina, da neće umrijeti, već da će postati kao bogovi koji prepoznaju dobro i zlo. Pitao sam je šta bi bilo loše u tome. Zar to ne bi bila prednost i još jedan dodatak njihovom savršenstvu? Ni ona nije čula za neistinu. Još je manje to očekivala od Božjeg stvorenja, a najmanje u ovoj sredini gdje je sve odisalo ljubavlju i skladom. Po njenom pogledu sam znao što će se desiti. Izraz njenog lica mi je odavao što se zbiva u njenom umu. Gledala je taj predivan plod, razmišljala o njemu. Razmišljala je o tome kako je smrt nešto šta zapravo ne postoji i da sam ja vjerovatno u pravu. Prišla je i ubrala plod. Ništa se nije desilo. Prinjela ga je ustima i počela jesti. I dalje se ništa nije događalo. U tom trenutku je stigao i Adam. Vidjevši što je Eva učinila, skamenio se. On je znao što je čeka. Odlučih pokušati ono što sam pokušao sa zmijom – ući u njegov um. Nisam mogao, ali otkrio sam da mogu sugerirati što da misli i osjeća. Pobudio sam u njemu osjećaj da ne može zamisliti daljnji život bez Eve i da bi trebao djeliti njenu sudbinu. I uspio sam. Znajući u potpunosti što radi, znajući koja mu je sudbina nakon toga, uzeo je i on plod i pojeo ga. Odjednom, svetlost koja ih je okruživala nestala je. Istovremeno sam shvatio da je sva snaga koju su imali da mi se odupru nestala. Oni su samo izgledom bili slični Stvoritelju, ali nisu poput Njega imali Njegovu snagu. Imali su je zahvaljujući povezanosti s Njim kroz poslušnost. I nisu baš bili neko remek djelo kako mi se u početku činilo. Sada su bili moji istomišljenici. Bili smo na istoj strani. Posjedovao sam cijelu novostvorenu planetu sa njegovim bićima. Svi su bili pod mojom vlašću. Ljudski rod mi se počeo sviđati i osjećao sam da im trebam upravo ja kako bih ih štitio. Ubrzo nakon toga čuo sam Stvoritelja kako dolazi. Nisam želio otići. Oni su sada bili na mojoj strani i ja sam polagao pravo na njih. Ostao sam u njihovoj prisutnosti kako bih im pomogao da se opravdaju jer je za njih ovo bilo novo iskustvo. Stvoritelj je znao što su učinili. Znao je da više nisu mogli popraviti učinjeno. Ali, bio sam u pravu. Oni nisu umrli iako im je On rekao da hoće. Pitao je Adama što je učinio. Sugerirao sam mu da odgovornost prebaci na Evu. Ona je bila vrlo iznenađena time što je on rekao. Sugerirao sam joj da odgovornost prebaci na zmiju – i tako nitko neće biti kriv, osim zmije. Zmija više – manje. Stvoritelj tada proklinje zmiju, oduzima joj noge i krila, ali nešto me zbunilo. Rekao je da zameće neprijateljstvo između njenih potomaka i Evinih potomaka. Nisam odmah shvatio, ali to se zapravo odnosilo na mene i moje potomke – ljude koji će meni služiti. Obuzeo me je gnjev kada sam shvatio da će ljudskom rodu usprkos neposlušnosti ostaviti mogućnost da mi se odupre. Više mi ljudski rod nije bio simpatičan. Vidio sam koliko je Stvoritelju bilo stalo do tih jadnih bića. Ali, kada će umrijeti? Zašto još nisu umrli? Ispalo je da je moje nagađanje bilo ispravno. Stvoritelj nije govorio istinu. Nije bio dosljedan onome šta je govorio. Da jest, trebao ih je odmah lišiti života. Ovako, čini se da je On promijenio vlastiti Zakon za koji je govorio da je nepromijenjiv, kako bi ih poštedio. Ali... što to rade? Stvoritelj pokazuje Adamu što treba uraditi. Adam hvata malo janje, kolje ga, guli mu kožu, obavlja nešto čudno, nekakav obred... što to znači? Morao sam to čuti." Stvoritelj im objašnjava da postoji samo jedan način da se popravi ono što su uradili. On će morati istovremeno biti i pravedan i milostiv. To sam smatrao nemogućim jer se ta dva pojma međusobno isključuju. On će preko svoga Sina umrijeti za čovjeka kako bi čovjek mogao živjeti. On će biti milostiv i oprostiti im prijestup, ali će biti i pravedan i sam snositi kaznu za to njihovo djelo – smrt. Zato oni nisu odmah umrli. Nisam mogao vjerovati onom što čujem. Kako On, koji tvrdi da je besmrtan, može umrijeti? Zašto bi On uopće tako nešto učinio za dvoje jadnika koji mu čak nisu bili ni poslušni? Zbog ljubavi? Počelo mi se mučiti od te riječi. Zbog te riječi počeli su propadati svi moji planovi. Neće to tako ići. Ova planeta je moja. Oni su iskazali poslušnost meni. Nema mogućnosti povratka i praštanja. Ipak, moja je sreća što ljudi nisu umrli i što su i dalje imali pristup drvetu života, a time I besmrtnost, tako da ću preko njih I njihovih potomaka ipak uspjeti napraviti šta sam naumio. Carstvo sa većom slobodom. Carstvo bez Zakona koje će drugi više cijeniti nego Stvoriteljevo. Gledao sam Stvoritelja kako ih izvodi iz Edenskog vrta. Čemu to, pitao sam se. Gledao sam kako ispred drveta života postavlja anđele s plamenim mačevima kako ljudi ne bi ipak živjeli vječno u stanju u koje sam ih doveo. Ogorčenje i mržnja prema Stvoritelju i prema ljudskom rodu naglo su porasli. Ljudi su bili preslabi i previše ograničeni da bi se s njima moglo nešto napraviti. Nisu mogli letjeti, nisu mogli komunicirati mislima, nisu mogli mijenjati oblik kao ja, nisu mogli putovati iz jedne dimenzije u drugu... beskorisni i jadni. A ipak, Stvoritelj im je dao mogućnost da se meni, koji sam tisuću puta moćniji od njih, mogu oduprijeti. Ostavio im je svoju silu jer u sebi nisu imali ništa šta bi mene moglo spriječiti da s njima učinim šta mi je volja. Morao sam čovjeka onesposobiti i zaokupiti svime kako ne bi mogao doći u posjed sile kojom mi se može oduprijeti. A to sam mogao jedino tako da ih na svaki mogući način odvojim od Stvoritelja. To ionako činim za njihovo dobro. Za njihovo oslobođenje od Zakona. Za njihovu potpunu slobodu.
Do sada si već mogao shvatiti neke od mojih osobina. Shvatio si da je tvoja snaga i moć u poređenju s mojom, neuporedivo mala. Zbog tvoje ograničenosti neću ti moći u potpunosti predočiti svoju superiornost u odnosu, ne samo na tebe, već i na obične anđele. Ja sam kerubin. Spadam u najviši i najmoćniji red anđela. Od svih kerubima ja sam najmudriji, najljepši i najmoćniji. Što? Pa zar nisam ja rogato čudovište s vilama i kozjim papcima? Kao što sam rekao na početku, moj uspjeh zavisi od tajnosti. Ako ne znaš da postojim, ili ako znaš, ali imaš pogrešnu predstavu o meni, moje djelovanje ne nailazi na prepreke. Namjerno sam o sebi stvorio takvu sliku, tako da i oni koji sumnjaju u moje postojanje, zbog takvog čudovišnog izgleda, moje djelovanje ne smatraju ozbiljnom prijetnjom. Ko se zabrinjava zbog jedne takve nakaze? Ali, stvarnost je potpuno drugačija. Onoga trenutka kada bih se pojavio pred tobom, tvoje bi tijelo doživjelo toliku traumu da bi nakon toga u prvom trenutku ostao slijep, dok bi ostatak života proveo vegetirajući kao biljka. Ako bih ti se prikazao u smanjenoj sili i dozvolio ti da me pogledaš, shvatio bi da nikada u svom životu nisi vidio ništa ljepše. Nemoj se brinuti. Vidjet ćeš me. Jednog dana. Što se moje moći nad ovim svijetom tiče, ona je za tebe neshvatljiva. Morao bi istovremeno da budeš najvrsniji naučnik na područjima biologije, kemije, fizike, matematike, psihologije, medicine, genetike, vojne strategije i drugih grana nauke, kako bi mogao shvatiti samo djelić onoga što ja mogu. Ali, pokušat ću to tvom ograničenom umu objasniti na najjednostavniji mogući način. Mogu upravljati prirodom. Mogu upravljati vremenskim prilikama. Mogu upravljati životinjama. Mogu upravljati ljudima. Štoviše, mogu potpuno preuzeti kontrolu i vlast nad svim živim bićima na Zemlji. Na moju žalost, Stvoritelj mi je ograničio djelovanje kako na prirodu i životinje, tako i na ljudski um. Što se ljudi tiče, ostavio mi je samo mogućnost da im mogu sugerirati misli koje god želim. Zabranjeno mi je ljude silom naterati da rade po mojoj volji. Dozvoljene su mi samo sugestije. Mislima. Ali, i to je više nego dovoljno. Dakle, ako želim da čovjek učini ono što ja želim, namećem mu svoju misao. U stanju sam to činiti godinama bez prestanka. Vi biste takvu komunikaciju nazvali telepatijom, ali to je jadan izraz za ono što ja radim. Čovjek je u uvjerenju da je to njegova misao koja mu je “pala na pamet”. Ali, to je moja misao i ona ostaje moja sve dok je čovjek ne preuzme i dok ne počne razmišljati o njoj i razrađivati je. Onoga trenutka to postaje njegova – tvoja misao. I ti za nju preuzimaš potpunu odgovornost. Kada čovjek prihvati moju misao, ja to znam po raznim izrazima njegovog lica i ponašanju. Tada mu svesrdno pomažem da tu misao razradi i sprovede onako kako sam to JA zamislio. Posebno mjesto u tim sugestijama zauzimaju sugestije najprljavijih misli u odnosu na one koje su najbliže Stvoritelju. Mnoge uspijem obeshrabriti
uvjerivši ih da su to njihove vlastite misli i da oni nikada neće biti u jedinstvu sa Stvoriteljem. Nemam mogućnost znati sadržaj čovjekovih misli, ali to meni nije ni potrebno. Svakog čovjeka na Zemlji promatram i proučavam od njegovog rođenja do smrti. Činim to uz pomoć anđela koji djele moju sudbinu i koji su pod mojom vlašću. Nijedan čovjek ni u jednom trenutku nije bez pratnje jednoga od nas. Stoga nam nije teško znati što ljudi misle. Izraz lica, pokret ruku, govor tijela – to je gotovo kao da ljudima direktno čitamo misli. U skladu s našim pažljivim I upornim proučavanjem života svakog pojedinog čovjeka, u stanju smo svakome sugerirati ono što je za njega posebno dobro da ga odvojimo od Stvoritelja i dovedemo pod moju vlast. Nijedan tvoj gest, nijedan tvoj postupak koji si učinio, pa i u najvećoj tajnosti, meni nije nepoznat. Znam sve o tebi i imam u izobilju ono što mogu iskoristiti protiv tebe. Znam o tebi i ono što ni ti sam više ne znaš. Ja nikada i ništa ne zaboravljam. Svaki čovjek ima od Stvoritelja usađen osjećaj za ispravno i dobro. Radilo se o čovjeku koji vjeruje u Stvoritelja ili sam ga uspio zadržati pod svojom vlašću, svi ljudi preko savjesti, preko koje im Stvoritelj progovara, znaju što je ispravno i dobro. Svi oni koji rade protiv toga, dobrovoljno odlaze iz sigurnosti koju im pruža Stvoritelj i prilaze sve više k meni. Kada se dovoljno približe, imam vlast da ih u potpunosti obuzmem i činim s njima što želim. Stvoritelj ih više nema na osnovu čega braniti. Uz pomoć mog poznavanja ljudskog mozga i mogućnosti djelovanja na njega, mogu u čovjeku izazvati razna stanja bolesti svih vrsta. Isto tako, ukoliko je potrebno i za čovjeka pogubno, mogu ga i izliječiti. To činim u slučaju da se za ozdravljenje moli nekome drugom osim Stvoritelju. Tada ga više nikakva sila ne može izbaviti iz mojih ruku. Možda bi moje djelovanje mogao lakše shvatiti kada bih ga usporedio s jednom velikom kompanijom. Ali, ono što nećeš moći razumjeti jest da kompanija koju ja vodim ima milijarde zaposlenih, da ima stotine različitih područja djelovanja, da su sva ona u savršenom skladu I da su podređena jednom jedinom cilju - uništenju čovjeka. U mojoj korporaciji nema svađa, nema plaće, nema karijere, nema odmora. Zlo, rasulo i nesklad smo namijenili vama – ljudima. Nema područja ljudskog života gdje mi nismo angažirani i na koji nemamo utijecaja, Ali, to ćeš tek imati prilike vidjeti. Usprkos ograničenjima koja mi je Stvoritelj nametnuo, uz sve moći koje imam nije mi teško ljude dovesti tamo gdje ja želim. Uz savršenu psihologiju, veliku upornost i praksu od gotovo šest tisuća godina, ovaj svijet je, uz manje izuzetke, točno u stanju kakvo ja želim. Šteta što si ograničenog uma. Šteta što u vašem ljudskom riječniku ne postoje određene riječi kojima bih ti mnogo podrobnije mogao opisati svoju moć. Ovako, morat ćeš se zadovoljiti s ovim. Da li ti je sada jasno o čemu sam govorio na početku? Ja tobom manipuliram. Pitaš se kako možeš znati koje onda misli dolaze od mene, a koje su tvoje vlastite? Da bi dobio odgovor na to pitanje morao bi vrlo dobro poznavati Stvoritelja. A ja ću pronaći milion razloga koji će te spriječiti da Ga upoznaš. Svi će oni biti u obliku malih izgovora. I svi će oni ići u prilog tvojoj taštini. Tvome Ja. Ponekad će izgovori biti plemeniti, jer će te neki “viši” cilj, poput navodne brige o porodici i požrtvovnosti prema drugima spriječiti da upoznaš Stvoritelja. I zato ti ne možeš pobijediti. Mogao bi kada bi htio. Stvoritelj bi ti dao Svoju silu za to. Ali ti to ne želiš. Zar ne? Želiš biti svoj. Želiš biti slobodan. Ne želiš ništa mijenjati. Zvuči li ti ovo poznato? Jesu li to tvoje misli? Ili moje?
- 18:48 -
