nedjelja, 15.04.2012.
Ispovijed palog anđela (4. dio)
Teško mi je reći da li sam više ponosan na svoja postignuća u upropaštavanju čovjeka na području morala ili na području zdravlja. Kada bi samo znao kako je izgledao prvi stvoreni čovjek... Kada bi bar vidio kako su izgledali predpotopni ljudi... onda bi tek u potpunosti mogao vidjeti koliki sam uspijeh postigao time što sam čovjeku nametnuo moralna načela, životne navike i ishranu suprotnu onoj koju je Stvoritelj savjetovao kako bi zadovoljio istinske ljudske potrebe. Pokušat ću bar djelimično da ti približim kako bi čovjek danas izgledao da se pridržavao Stvoriteljevih savjeta. Zamisli vrhunskog gimnastičara. Njegovu okretnost i spretnost. Zamisli vrhunskog atletičara. Njegovu brzinu i izdržljivost. Zamisli čovjeka savršenih razmjera. Potpuno simetričnog. Zatim, zamisli čoveka sa inteligencijom IQ 1000 (danas se natprosječnim smatra već onaj koji ima IQ veći od 110). Zamisli čovjeka koji jasno vidi sitne detalje na udaljenosti od jednog kilometra. Koji čuje visoke frekvencije poput šišmiša, niske frekvencije poput slona. Zamisli čovjeka koji je savršenog zdravlja. Zamisli onda vrhunskog pjevača. Pa vrhunskog muzičara. Pa vrhunskog umjetnika... Sve to sada spoji u jedno. Zamisli sada tog čovjeka visokog četiri metra. I, na kraju, zamisli jedno takvo biće ispunjeno nježnom ljubavlju i samilošću, požrtvovanošću I nevinošću, čednošću i obazrivošću, beskompromisnom dobrotom i poštenjem... odano Stvoritelju. Da li ti ovo zvuči kao fantastika? Nevjerovatno? Kao apsolutna glupost? Sada ti je dosta ove tematike? Vidiš, što je tvoje nevjerovanje i zgražanje nad ovim veće, to mi više ukazuješ priznanje za rezultate koje sam postigao. Odista sam se trudio, tokom šest tisuća godina, da od ovog veličanstvenog bića, kojeg sam ti upravo opisao, učinim ono što si ti sada. Čovjek kojeg sam ti pokušao opisati je čak bljeda slika onoga što je Stvoritelj odista stvorio, ali tvoj ograničeni riječnik mi baš i ne dozvoljava da opišem sve pojedinosti. Pogledaj se samo kako izgledaš. Da li ti postaje jasno zašto sam danas u stanju da razvijem teoriju da je čovjek, grubo rečeno, postao od majmuna? Kada bi mi Stvoritelj ostavio još nekoliko tisuća godina, prelazni oblik od majmuna do čovjeka, koji danas nedostaje da bi se dokazala teorija evolucije, bio bi živ. Da ljudsku vrstu nisam toliko upropastio, nikada ne bih mogao ustanoviti takvu teoriju. Sada, zahvaljujući tvom izgledu - mogu. Da, uzrok tvom jadnom izgledu sam JA. Takav si jer si prihvatio ono što sam ti ja nametnuo. Ponižavajući te moralno, otupivši ti osjećaj za ispravno, nije mi bilo teško da te ponizim na bilo koji drugi način. Razmatrajući način na koji je stvoren ljudski organizam, proučavajući same potrebe ljudskog organizma, godinama sam eksperimentirao da bih mogao vidjeti kako mogu utjecati na čovjeka. Uskraćujući mu jednu po jednu vitalnu potrebu, čovjek je postao to što si ti danas fizički i psihički nesposobno biće, nezgrapnog i neprivlačnog izgleda, umanjenog morala. Nadao sam se da će ljudska vrsta biti toliko odvratna da će je Stvoritelj konačno odbaci zbog toga. Ali ne. On čak dolazi da umre kako bi otkupio nešto tako ružno, bezlično I nemoralno kao što je čovjek sada. Pitaš se kako sam postigao da se čovjek nađe u takvom stanju? Sad ćeš saznati detalje. Detalje koji su dio i tvoje svakodnevnice. Detalje za koje ni ne slutiš da su vrlo pažljivo birano oruđe koje će te upropastiti.
Često su najbolja rješenja ona najjednostavnija. Zamisli motor jednog automobila. Uz pravilno održavanje on je u stanju napraviti nekoliko stotina tisuća kilometara. Uz pravilno održavanje! Sipaj mu jestivo ulje umjesto motornog ulja, umjesto goriva mu ulij mješavinu goriva i vode, umjesto antifriza sipaj mu običnu vodu... Ne treba biti posebno pametan da bi shvatio posljedice koje će jednom takvom motoru da se dogode. Čak i ti to možeš zaključiti. Vrijeđa te ovo? Uskoro ćeš shvatiti da je ovo bila i te kakva pohvala tvojoj inteligenciji imajući u vidu na šta sam sve uspio da te navedem kada je u pitanju pravilno održavanje tvog organizma. Ako malo obratiš pažnju na biblijski izveštaj Stvaranja vidjet ćeš da je Stvoritelj u početku stvarao uslove i okolinu, koje je zatim ispunio tjelima i bićima koja savršeno odgovaraju tim uslovima i okolini. Čovjek je stvoren u potpunom skladu sa takvim okruženjem. Ono je osiguravalo sve što mu je bilo potrebno za život i za održavanje svih vitalnih funkcija njegovog organizma. Na moju sreću, vrlo kratka, ali neizmjerno važna upustva koje je Stvoritelj tada dao, kada je u pitanju ishrana, nije bilo teško sakriti od čovjeka. I ne samo to, kasnije sam čitav izvještaj o Stvaranju uspio proglasiti ljudskom izmišljotinom. Voće, orašasti plodovi, žitarice i povrće. To je bila jedina I potpuna ljudska ishrana. Ali nije bilo dovoljno da bi čovjek vječno živio. Zbog toga mu je Stvoritelj postavio drvo života. Njegovi plodovi su, kao dopuna čovjekovoj redovnoj ishrani omogućavali da se ljudske stanice savršeno obnavljaju I sprečavali su i najmanji oblik bilo kakvog propadanja. Odvojivši čovjeka od drveta života, nastupilo je vrlo neprimjetno propadanje, pa se čovjekov vijek smanjio na nešto manje od jadnih tisuće godina. Prije potopa nisam ni pomislio da bi ljudska ishrana mogla imati neki utijecaj na ljude, pošto je sve što je stvoreno bilo savršeno stvoreno i bilo je u savršenim klimatskim uslovima. Tada sam se zadovoljavao da ljudsku vrstu upropašćujem na području morala, što je, kao što primjećuješ, uz zanemarive izuzetke, bilo u potpunosti djelotvorno. Poslije potopa sam primjetio da pojedine biljne vrste, do tada vrlo važne za ljudsku ishranu, nisu uspijele da se obnove. Čuo sam kako Stvoritelj čiste životinje, koje su do tada imale taj naziv jer su mogle da se prinose na žrtvu, uključuje u dio čovjekove ishrane. Osim toga, čuo sam i kako unosi nešto čega do tada nije bilo između životinja i čovjeka. Strah! Životinje su počele da se plaše čovjeka. Vidio sam da nešto nije u redu čim su ljudi počeli naglo da stare. Životni vijek se brzo smanjivao. Počeo sam istraživati zbog kojih razloga se to događa. Prije svega sam mislio da je Stvoritelj namjerno odredio da se ljudski vijek skrati, ali sam otkrio da je jedan od uzroka tome novi način ishrane. Zbog novih klimatskih uslova sve se promijenilo. Primjetio sam da je Stvoritelj zbog toga stvorio nešto nevidljivo čovjekovom oku kako bi održao ravnotežu u prirodi i održao je i u novonastalim uslovima i dalje prikladnim za život. Bile su to razne bakterije I ostali mikrosvijet. Kasnije sam sve to vrlo brzo uspio zloupotrijebiti. Počevši od kvarenja prirodnih sokova, kako bih dobio alkohol, pa do širenja različitih bolesti. Pošto sam ponovo krenuo da moralno upropašćujem čovjeka, želeći da ga izložim još većoj patnji, počeo sam intezivno da osmišljavam načine kojima bih mu skratio život I učinio ga što bolesnijim. Tako sam počeo nadahnjivati ljude da jedu i piju ono što im prije toga nikada nije ni palo na pamet da bi moglo da bude hrana i piće. Temeljno sam počeo da se bavim proučavanjem ljudskog metabolizma, potrebama ljudskog organizma, reakcijama na nedostatak određenih materija, proučavao sam biljni svijet i pronašao sam mnoštvo, za ljudsku ishranu, korisnih I važnih biljaka, ali i mnoštvo onih koje su čovjeku štetile - što mi je i bio cilj. Ono što sam želio bilo je da pronađem biljke i životinje čija bi upotreba u čovjeku izazivala osjećaj zadovoljstva, dok bi ga, u isto vrijeme, polako uništavala. Tokom generacija sam uspio razviti najubitačnije oružje za uništenje i propast ljudske vrste. Pokretač snažan skoro kao i požuda. Apetit! Hrana je prestala biti sredstvo zadovoljenja organizma za svim potrebnim hranljivim materijama, vitaminima I mineralima. U stvari, ovo je većini ljudi, kada je u pitanju hrana, zadnje o čemu razmišljaju. Hrana je postala jedan od najvećih oblika tjelesnog zadovoljstva. Tebi je sada, dok se hraniš, važno samo dvoje - da ukloniš osjećaj gladi i da, pri tome, uživaš. To što tvoj organizam žudi za onim pravim sastojcima koji mu omogućavaju da pravilno funkcionira, da se razvija, da održava zdravo stanje, da se bori protiv uzročnika bolesti, tebe apsolutno nije briga, niti razmišljaš o tome. Zbog toga ćeš, kada ogladniš, bez razmišljanja pojesti vrećicu čipsa. Zadovoljio si osjećaj gladi, zadovoljio si apetit, a organizmu nisi dao ništa korisno. U stvari, dao si mu mnogo toga što mu i te kako šteti. Masti, aditive, sol... Upravo to je moj cilj. Zašto? Jesi li čuo za mutacije? Moram sada malo pojednostavniti biokemiju: mutacije su degenerativne promijene. Mnoge od njih su nasljedne. Ono što je meni posebno interesantno su mikromutacije. I one su nasljedne... Još ne razumiješ? Svim tim smećem koje sam ti nametnuo da jedeš i piješ, postižem da se tvoje tijelo razara na mikronivou. Na taj način dolazi do mikromutacija koje, pošto su uvijek degenerativne i često nasljedne, kroz generacije dovode do toga da ljudska vrsta danas izgleda ovako. Sve te bolesti, sve te tjelesne nenormalnosti, sve je to posljedica moje tisućugodišnje upornosti u nametanju životnih stilova koji te upropaštavaju. Još mi ne vjeruješ? Evo ti jedan primjer: Životinje me ne zanimaju u tolikoj mjeri da bih se oko njih toliko trudio. Pogledaj, na primjer, jelene. Ili tigrove. Ili bilo koju drugu divlju životinjsku vrstu. Kada si kod njih vidio životinju koja bitno odudara od prosijeka? Nema debelih životinja. U odnosu na čovjeka, one skoro da nisu bolesne. Sve jedinke unutar vrste su točno onakve kakve trebaju biti. Po svim dimenzijama. A zašto? Zbog toga što se nisam trudio da ih teram da jedu i piju ono što je za njih neprirodno. Kada si vidio jelena da jede meso? Ili tigra da trči tamo gde je požar da bi uživao u dimu? Sada pogledaj životinje koje je čovjek pripitomio da bi živjele s njim i da bi mu koristile? Čovjek, kome sam ja nametnuo ishranu, takvu neprirodnu ishranu sada nameće životinjama. Rezultat? Gojaznost, smanjeni imunitet, kraći životni vijek, degeneracije, bolesti... baš kao i kod čovjeka. Videći kolika može biti čovjekova želja za uživanjem u hrani, uspio sam da ga nadahnem da izmišlja najrazličitije I najkompliciranije vrste pića i hrane. Svi ti specijaliteti su usmjereni samo na jedno. Na uživanje. A zdravlje? Pa, ko još misli na zdravlje? Dobro se osjećati i biti zdrav nije za čovjeka ništa posebno. Njegov cilj je uživanje. I ja sam mu to omogućio. Naravno, na njegovu osobnu propast. Na TVOJU osobnu propast. Jadniče... kada bi samo znao da ti je Stvoritelj omogućio da čak i na ovoj uništenoj planeti možeš kvalitetno živjeti. Oko tebe raste na tisuće, naizgled, običnih biljaka koje su u stanju da odgovore na gotovo sve potrebe tvog organizma. Ali one ti ne omogućavaju toliko uživanje i zbog toga te ne zanimaju. Ti želiš uživati u ukusu - nije važno od čega on potiče.
Poslije potopa klima se dosta promijenila. Polovi su se zaledili, središnji dio Zemlje je postao žarki pojas, dok su umjereni pojasevi dobili nestalnu klimu. To je bio razlog nestanka vrlo važnih biljaka. Iz tog razloga, Stvoritelj je dozvolio da čovjek može jesti meso određenih životinja. Da se čovjek pridržavao Stvoriteljevih upustava i meso, odnosno namirnice životinjskog porijekla koje je dozvolio da jedu, koristio samo kao minimalnu dopunu dotadašnjoj ishrani, njegov životni vijek bi bio neznatno kraći, pošto meso nosi i niz, za ljudski organizam, štetnih sastojaka koje u novonastalim uslovima nisu mogle da se izbjegnu. Ali ja sam vrhunski stručnjak za preterivanje. Videći koliko meso može biti štetno za čovjekovo zdravlje, a, sa druge strane, koliko je ono ljudima ukusno, vremenom sam ga postavio za glavni obrok, dok je povrće i do danas ostalo tek kao prilog. Posebno sam nastojao potaknuti upotrebu onih vrsta mesa koje je Stvoritelj, zbog čovjekovog zdravlja, zabranio da se jedu. Svinjetinu, na primjer, pa zatim školjke, rakove... Stvoritelj je vrlo dobro znao zašto čovjek ne bi trebao jesti to meso, ali čovjek nije. Njemu je bitna isplativost. Mada šteti njegovom zdravlju. Mada se hrani strvinarima i “čistačima”. Govoreći o isplativosti i zdravlju, u novije vrijeme sam shvatio da ukus mesa, kao i njegova boja, mogu da se poboljšaju raznim kemijskim dodatcima. Dakle, zbog isplativosti sam naveo ljude da životinju iskoriste gotovo u cjelini. Loš ukus nejestivih dijelova životinje vrlo jednostavno se poprave raznim bojama i dodatcima. Naravno, njima je bitnije da dobro zarade, nego kako će sva ta kemija djelovati na tvoj organizam. S obzirom na to, meni je u interesu da ti jedeš što više raznih mesnih prerađevina punih boja, konzervanasa, raznih soli i ostalih tvom tijelu štetnih dodataka. Ali i bez toga čovjekova lakomost i želja za velikom zaradom omogućila mi je da meso danas učinim posebno nezdravim. Čovjeka sam nadahnuo da se počne baviti masovnim uzgojem životinja namijenjenih isključivo ishrani. Naveo sam ga da na neprirodan način utiče na razmnožavanje tih životinja, da ih na neprirodan način hrani - i to mesom. Istina, u obliku stočne hrane, ali ipak mesom. Farme su, isto tako, moja zamisao. Živeći u takvim neprirodnim okolnostima, bez neophodnih životnih uslova, životinje su vrlo sklone bolestima. Zbog toga su uzgajivači prinuđeni da hrani dodaju mnoštvo lijekova. Osim toga, zbog što bržeg dobijanja na težini i što brže zarade, koriste se i raznim hormonima. Moram li posebno da ti napomenem da sve što pojedeš ima i te kakvog uticaja na tvoj organizam? Vidiš, ni ne razmišljaš da je sve ovo što danas smatraš normalnom ishranom, u stvari sredstvo kojim te ja namjerno unesrećujem i kojim uzrokujem tvoju patnju. Prehrambene navike koje sam nametnuo postale su toliko jake, da većina neće ništa da mijenja čak ni kada zbog toga oboli. Pa ni onda kada saznaju što je uzrok njihove bolesti. Pripisat će to nečemu drugom. Najveći broj ljudi svoje bolesno stanje će pripisati starenju, normalnim prirodnim procesima, ali nikako svojim životnim navikama.
Osim što je Stvoritelj snabdio čovjeka svim onim što mu je potrebno za život, On mu je omogućio da u tome i uživa. Vidjevši da je čovjekova najdraža hrana voće, shvatio sam da je to zbog slatkog ukusa. Čovjek voli slatko. Zašto mu i ja ne bih omogućio da jede slatko? I na taj način da ga polako i sigurno uništavam. Što misliš, tko je izmislio današnji jelovnik? JA, naravno. Kada sam te naveo da za vrijeme onoga što zoveš “dobar ručak” već preopteretiš svoj organizam nepotrebnim i štetnim materijama, a uskratiš mu ono što mu je odista potrebno, nije mi ni na kraj pameti da se na tome zaustavim. Ja sam vrlo temeljit. Osmislio sam još jednu propast za tebe. Slatkiše. Zašto bi obrok završio pojevši nešto zdravo i slatko, kada sam ja za tebe osmislio mnogo ukusnije I nezdravije riješenje? Kolače! Zvuči dobro, zar ne? A da li ti zvuči i ovo dobro? Zasićene masnoće, prerađeni šećer, kemija, prazne kalorije... Ako, ipak, želiš da jedeš voće, nemam ništa protiv, ali Jest ćeš ga na moj način. Zašto bi jeo samo jagode? Bolje je ako ima šlaga i šećera... Zašto bi jeo male, ružne jabuke koje je vjerovatno načeo crv? Trebalo bi kupiti samo one velike, lijepe, savršenog izgleda... koju crv ne bi ni pogledao. Moja sreća je što ne postoji mogućnost kućne kemijske analize takvih jabuka i ostalog voća. Zašto bi pio običnu vodu? Bolje ti je piti dobar gazirani sok. Može i voćni. Sa čak 20% udjela voća. Obogaćenog vitaminima. Ali tu ni izbliza nije kraj. Čokolade, bombone, sladoledi, pudinzi... mnoštvo nepcu ugodnih, a organizmu potpuno bezvrijednih i štetnih materija. To je ono čime postižem da uz veliko zadovoljstvo pripremaš sebi bolnički krevet. Ali, ipak, posebno zadovoljstvo mi predstavlja kada prave i kvalitetne obroke za svoju djecu zamjeniš upravo slatkišima i dozvoliš im da oni u tome nesmetano uživaju. I to upravo onda kada im to za njihov razvoj najviše šteti. Mogao bih govoriti i o posljedicama toga, ali ne želim da ti dam povoda da meni i svom djetetu uskratiš veliku radost koju nam donose slatkiši.
Pogledaj malo ljude oko sebe. Ništa posebno? Jasno, na to si se navikao. Ovako kako čovjek danas izgleda tebi je normalno. Zahvaljujući raznim predrasudama koje sam uveo u vezi s tim, ovakav čovjekov izgled i ovakvo čovjekovo stanje zdravlja, kao i njegove sposobnosti, bolje rečeno ograničenosti, smatraju se normalnim. Koje predrasude? Predrasuda da je meso glavna hrana, predrasuda da je sramota baviti se sportom kada pređeš trideset godina, a potpuno neprihvatljivo ako imaš preko pedeset godina. Predrasuda da je normalno da se udebljaš kada se vjenčaš, predrasuda da je normalno da budeš bolesniji što si stariji, predrasuda da je debljina samo još jedan prihvatljiv izgled čovjeka... Vidiš, sve su to predrasude, a ima ih još dosta. Predrasude koje sam JA, vremenom, uspio da ustalim kod ljudi. Poseban uspijeh sam postigao kada je u pitanju upropaštavanje ljudskog organizma prekomjernim uživanjem u hrani. Pošto su mi poznate sve štete koje mogu da nanesem čovjeku ako ga učinim gojaznim, uporno se trudim da ga dovedem u to stanje. Pošto znam da je Stvoritelj zabranio ljudima jesti salo I mast, ja sam uspio upravo taj dio životinja učiniti najpopularnijim, najisplativijim I najukusnijim. Posebno danas. Pogledaj samo sastav raznih salama i kobasica. Najveći dio čine upravo masti. Masti se odmah skladište u tvom organizmu kao rezerni izvor energije, energije koja ti neće nikada trebati jer sam ti opet JA nametnuo takve životne navike da ti energija gotovo uopće ne treba. Osim za žvakanje i ležanje. Puneći tvoj organizam masnoćama, uništavam te vrlo polako i mučno. Misliš da je tu samo riječ o tome da tvoj izgled počinje da se mijenja? Samo o tome da postaješ tako smiješno, ružno i nezgrapno građen? Moram ti reći da kako izgledaš izvana, tako otprilike stoje stvari i na mikronivou u tvom organizmu - vrlo loše i ružno. Opterećujem ti krvotok, srce. Što si deblji, to si manje sposoban da se krećeš, što za sobom povlači mnogo tegoba. Srce ti slabi - umjesto da pumpa svom snagom, ono to nadoknađuje brzinom. Zbog toga si sve umorniji, sve manje si sposoban. Povećavam ti rizik od moždanog i srčanog udara zakrčujući ti krvne žile i puneći te kolesterolom. Dovoljan je komadić slobodnog kolesterola da ti začepi jednu jedinu krvnu žilicu i, eto, srčani ili moždani udar je tu. Debljinom ti uništavam kičmu, zglobove... Zatim, zbog velike upotrebe šećera i masti, kao I skladištenja masnog tkiva, tvoj organizam postaje sve manje sposoban da regulira nivo šećera u krvi. Postaješ kandidat za šećernu bolest kojom, opet, mogu da te dovedem do raznih tegoba, pa i do potpunog sljepila. Nebrojene su patnje u koje te guram pomoću tvog apetita. Počevši od prevelikih potreba za trošenjem novca, koje iziskuje tvoj apetit, što dovodi do potrebe za prekomijernim radom, što, opet, dovodi do stresa iz kojeg proizlazi još dodatnih bolesti i tegoba. Vidiš li što sam ti učinio tvojim apetitom? Unesrećio sam tebe, unesrećio sam one kojima si vrlo blizak... A zbog čega? Zbog toga što ne možeš kontrolirati svoj apetit. Savršeno, zar ne?
Uzmi dva automobila. Jednim se vozi svaki dan, uredno ga održavaj, a drugog ostavi da godinama stoji netaknut. Što misliš, koji će poslije deset godina biti u boljem stanju? Misliš onaj koji stoji? Koji je malo korišten? Varaš se. Taj će propasti usljed nekorištenja. Procesi oksidacije, zatim vlaga, prašina i sunce će polako da mu uništavaju sve vitalne dijelove. Automobil je napravljen da bi radio. Potpuno je isto i sa tvojim organizmom. Tvoj organizam je stvoren da bi se kretao. Njega uništava mirovanje. Ne možeš ni naslutiti koje su krajnje mogućnosti ljudskog tijela. Nisi ni blizu toga da shvatiš za što je sve ljudsko tijelo sposobno. Danas su određeni ljudi uspijeli razviti samo pojedine sposobnosti i doveli ih do zavidnog nivoa, ali čovjekovo tijelo je sposobno za savršenosti u svakom području u isto vrijeme. Ja se, međutim, trudim da do toga nikada ne dođe. Ljudsko tijelo sam uspio načiniti toliko krhkim i slabim da je krajem Srednjeg vijeka prosijek ljudskog života bio svega jadnih tridesetak godina. Najvećim dijelom zbog loše ishrane, a zatim i zbog nedovoljnog ili preteranog fizičkog napora. Shvatio sam da su zbog nekorištenja, pojedini djelovi tijela skloni laganom propadanju, pa čak i odumiranju. Pošto zbog napretka tehnologije i alata nisam više u mogućnosti da čovjeka uništavam prekomijernim radom uz neodgovarajuću izhranu, odlučio sam da svoj cilj ostvarim drugom krajnošću. Neaktivnošću. Uveo sam već spomenute predrasude koje vježbanje čini smiješnim i nepotrebnim, a neprivlačan izgled tolerantnim. Ljudske aktivnosti sam smanjio na minimum. Ne možeš ni zamisliti kolikim te bolestima i nelagodama izlažem na taj način. Koliko te na taj način činim nesposobnim i ograničenim. Pogledaj samo koliko je debljanje jednostavno: samo jedeš i ništa ne radiš. Sjediš, odmaraš se, ne krećeš se, ne izlažeš se naporu. Zbog osjećaja ugodnosti koju pri tome imaš, ni ne razmišljaš o vremenu koje prolazi. Međutim, kada shvatiš da zbog toga u prvom redu izgledaš loše, a zatim da si i bolestan, onda počinješ biti bolno svjestan svakog svog
odricanja od hrane, svakog napora da sagoriš višak energije. Naravno, ja ću te uvjeriti da je za tebe bolje da se pomiriš sa stanjem u kome se nalaziš, nego da se potrudiš da izgledaš bolje i budeš zdraviji.
Tko danas uopće razmišlja o počecima čovječanstva onako kako je opisano u Bibliji? Samo vrlo mali broj ljudi. Pouke u njoj su vrlo jasno iznesene, ali se od čovjeka traži osobno istraživanje i zaključivanje. Stvoritelj je to osmislio da bi pouke otkrivene u Bibliji na što snažniji i upečatljiviji način ostale usječene u čovekov um i tako postale dio njegovog karaktera. Tko uopće razmišlja o vrtu i o tome zašto je Stvoritelj ljude postavio upravo tamo? Zašto im nije napravio zgrade, ulice, automobile...? Temelje čovječanstva i ljudskim navikama koje je Stvoritelj uspostavio prilikom Stvaranja ja sam uspio potpuno obezvrijediti. Neke sam već spomenuo. Ali ja sam uspio da oduzmem i blagoslov od čovjeka, koji mu je Stvoritelj namijenio putem rada. Ja sam taj koji je riječi »rad« dao negativan prizvuk. Rad koji je Stvoritelj osmislio za čovjeka bio je sredstvo njegovog stalnog razvoja, izvor sticanja novih spoznaja i novih vještina, savršen način razvoja ljudskog stvaralaštva i mogućnost iskorištavanja nebrojenih darova koje vam je Stvoritelj dao. Morao sam vam to oduzeti, jer na taj način sam vas još vise unazadio. Bilo je važno da te odvedem u bilo koju krajnost. Ili da previše radiš i da na taj način zapostaviš sve ono što je odista važno, a time i samog Stvoritelja, ili da te navedem na ljenčarenje i besposlenost kako bih tvoj besmisleni um opsjeo najraznovrsnijim mislima i idejama. Reci mi, kada si posljednji put čuo za nekog zemljoradnika da je homoseksualac? Kada si nekog zemljoradnika vidio gojaznog i teško pokretnog? Naravno, ja se trudim da i toga ima, ali nikada nekoga tko odista radi ne mogu navesti na takve izopačenosti kao što mogu navesti nekoga tko nije dovoljno fizički aktivan. Najveći uspijeh sam postigao u poticanju čovjekovih težnji da se seli u velike gradove. Zatvorivši ga u stan i okruživši ga asfaltom, njegovo stvaralaštvo sam sveo na osmišljavanje zadovoljstava koje mu omogućava višak slobodnog vremena. Televizija, hrana, internet, hrana, izlasci, hrana, noćna druženja, hrana, duge šetnje smogom ispunjenim gradovima... Na moju žalost, Stvoritelj u mnogima budi želju za prirodnim radom kao sredstvom za opuštanje tako da oni kupuju manje voćnjake gdje nalaze rasterećenje od užurbane svakodnevnice kojom ih zarobljavam. Ali većina ostaje uz načela i stil života koji sam im JA nametnuo. A ta načela I životni stil uzrokuju veliko psihičko opterećenje. Samo ja u potpunosti znam kako ono utiče na tvoje tijelo.
Moram malo da se vratim na meso. Pogledaj još jedan paradoks vezan za njega. Vidjet ćeš da ljudska glupost odista nema granica. Meso, da bi se duže vremena održalo upotrebljivim, mora se konzervirati. Osim danas već uveliko prisutne kemije, najstariji način očuvanja mesa od kvarenja je dimljenje. Ovo je moja vrlo stara dosjetka. Zašto ljudi dime meso? Da ga ne bi napadale muhe i štetočine, zar ne? Da li si se pitao zašto muha neće jesti dimljeno meso? Ja ću ti reći: zato što je to za nju otrovno! I za čovjeka je otrovno, ali pošto ga taj otrov ne ubija odmah, on je u stanju da se truje godinama da bi, na kraju, od posljedica takvog trovanja umro. I to od raka debelog crijeva koji je direktna posljedica jedenja dimljenog mesa i sličnih namirnica. Vidiš li da i obična muha ima više mozga od tebe? Pošto sam vremenom shvatio da je dim vrlo poguban za čovjeka, postavio sam sebi cilj da ljudsku glupost iskoristim tako što ću ga naučiti da uživa u dimu. Moram ti priznati da je i meni tako nešto izgledalo prilično glupo, ali onda sam se sjetio da imam posla samo sa čovjekom. Njemu mogu nametnuti što god poželim. Shvatio sam da bih jednu vrlo otrovnu biljku mogao učiniti uzrokom mnogih patnji za čovjeka. Duhan. Zbog nekih sastojaka u sebi duvan djeluje smirujuće. Ovo smirenje može se uporediti sa onim kada te stave u ležeći položaj, svežu te, smire... i onda ti spuste giljotinu na vrat! Tako i duhan, jedna supstanca te smiri, a onda ti oko 4.000 drugih supstanci uništava organizam vrlo polako. Toliko polako da uzroke svojih neizlječivih bolesti nećeš pripisati duhanu, već nesretnom slučaju. Ili, još bolje, Stvoriteljevoj kazni. Ovo mi je omiljena strategija - blaćenje Stvoritelja. Sam odlučiš da upropastiš svoje zdravlje, sam se dovedeš do ivice smrti. Zbog svog sebičnog zadovoljstva, koje nalaziš u uživanju u duhanu, prvo oboliš, a zatim nanosiš patnju i bol ljudima kojima je stalo do tebe. Svojoj djeci, ženi, roditeljima... Zatim umreš i trajno unesrećiš svoju porodicu, a onda svi počnu okrivljivati Stvoritelja zbog toga što je dozvolio da djeca ostanu bez jednog roditelja, što je dozvolio da “divna” osoba kao što si ti umre. Da time ne postižem upravo željene ciljeve gotovo da bih bio i zavidan što mi nitko nije odao priznanje za genijalnost. Kada bi postojao vrhunac ljudske gluposti, onda bi to zasigurno bilo ovo. Ljudi, uglavnom, znaju da je nikotin sam po sebi vrlo jak otrov. Znaju čak i da se koristi kao insekticid. Vrlo dobro znaju čitati upozorenje na kutiji cigareta koje ih upozorava na štetnost po zdravlje i na mučnu smrt... Ali, kao što sam rekao, radi se samo o čovjeku.
Kad sam prvi put vidio da se čovjek, pijući prevreli grožđani sok, doveo u stanje da više ne gospodari u potpunosti svojim umom, da su mu tjelesne sposobnosti poprilično smanjene i da postaje mnogo povodljiviji za moje sugestije, shvatio sam da je ovo vrlo dobra prilika za mene. U stvari, mnogo prilika! Eksperimentirajući na čovjeku, sugeriranjem da pije što više alkohola, primjetio sam mnoge štetne posljedice za njegov organizam. Najvažnije su mi one štete koje nastaju u njegovom mozgu. Što čovjek pije više alkohola, to ima manje volje i snage da mi se odupire. Ono što je posebno dobro je to što vrlo brzo postaje zavisan od alkohola. Osim toga, pošto mu je jetra pod stalnim i punim opterećenjem, čime na njoj nastanu nepopravljiva oštećenja, uskoro dolazi do mučne smrti. U novije vrijeme od posebnog značaja mi je to da putem raznih navodnih naučnih dokaza ljudima pokažem da su alkoholna pića, u stvari, zdrava i da ih treba upotrebljavati. Na primjer, pivo i vino. Istina je da su neke materije iz grožđa I hmelja zdrave za ljudski organizam, ali sve je to beznačajno ako se usporedi sa štetom koju ostale materije uzrokuju u organizmu i štetom koju JA mogu nanjeti opijenom čovjeku. Ali prije nego umre ja takvog čovjeka poprilično dobro iskoristim da bih zagorčao život i njemu i njegovim bližnjima. Počevši od mojih sugestija da bude nasilan prema njima, pa sve do toga da umjesto za prave životne potrebe, zbog zavisnosti svu zaradu troši na alkohol. Naravno da on svoju nesreću neće pripisati alkoholu...
Pronašao sam još otrovnije biljke od duhana. Razvojem nemorala i bezobzirnosti, a zahvaljujući kemiji, danas sam uspio ljude navesti da svoju zaradu zasnivaju na ljudskoj smrti. Ako sam čovjeka uspio navesti da uživa u nečemu tako neprirodnom kao što je dim, znao sam da ću uspjeti da ga navedem i na mnogo brži oblik samoubojstva. Samo pod uslovom da užitak bude veći. I je veći. A veća je i moja vlast nad takvom osobom. Nije bilo teško navesti čovjeka da iz stanja užasa u kojem sada živi, zahvaljujući mom neumornom trudu, trenutno rasterećenje potraži u užitku i blaženosti koju mu pruža droga. Naravno da on ne razmišlja o zavisnosti, a još manje o tome što se, zbog upotrebe droge, događa u njegovom mozgu da bi se tako osjećao. Svi misle da će prestati. I prestanu. Kad umru. Prije toga, međutim, patnja. Puno patnje. I njemu i
njegovim bližnjima. Krađe, laži, prevare, ubistva, bolesti, duševna bol...
Kada je u pitanju tvoje zdravlje, mogao si do sada shvatiti da se nalaziš u jednom vrlo zamršenom labirintu. Izlaz postoji, ali si navikao na uslove u labirintu. Taj labirint ti danas zoveš normalnim životom. Za mnoge ljude bi skoro bila propast kada bi izašli iz labirinta u koji sam ih uveo. Bar sam ja to postavio da tako izgleda. Uz poticanje ljudske bezobzirnosti, izlaz iz tog labirinta postaje sve teže i teže za pronaći. Bezobzirnost sam doveo do tog stupnja da će ljudi zbog svoje zarade u potpunosti prestati voditi računa o posljedicama koje njihov način zarade ima na druge. Najočigledniji primjer sam već spomenuo kada sam ti govorio o drogi, ali i u drugim područjima je slično, s tom razlikom što ljudi nemaju grižnju savjesti jer je to čovjek putem svoji zakona dozvolio. Pogledaj samo jednog uzgajivača duhana. Misliš li da on razmišlja koliko je ljudi svojim proizvodom ubio rakom pluća ili moždanim udarom? Misliš li da on sebe doživljava kao trgovca smrću? Naravno da ne. Što više, on je čak sklon osuditi jednog preprodavača droge, ne shvaćajući da on čini upravo istu stvar. Pogledaj jednog proizvođača vina ili nekog drugog alkoholnog pića. Razmišlja li on o tome kolikim ljudima priređuje zavisnost i preranu smrt, kolikim ljudima donosi pravu patnju u porodici zbog pijanstva i posljedica koje ono nosi? Ne razmišlja. Ni malo. Ako i počne, ja sam taj koji njega, baš kao i proizvođača duhana, umirujem mislima da oni nikoga ne teraju da to upotrebljava, oni samo zarađuju za život. I, na taj način, najdalje dokle dopiru njihove misli jest njihova zarada. Zarada isto tako navodi jednog uzgajivača stoke da je hrani vrlo nezdravom hranom kako bi što prije dobila na težini i time mu smanjila troškove uzgoja. Ne preza ni od prekomjernih doza lijekova kako bi zaštitio svoje ulaganje, kao ni od hormona niti raznih kemijskih preparata kako bi profit bio što veći. Već zaključuješ da ni on ne razmišlja o negativnim posljedicama na ljude koji se hrane takvim mesom. On, kada izbroji novac koji je dobio, najmanje razmišlja o problemu gojaznosti, o problemu raznih bolesti koje imaju drugi zbog njegove zarade. Kada ga potaknem da to čini, ja sam tu i da mu skrenem misli sa posljedica koje time uzrokuje. Ništa bolja situacija nije ni sa uzgajivačem voća i povrća. Njegov cilj je potpuno isti. Zarada. Novac. Ako voće ili povrće treba prskati raznim pesticidima i deset puta, on neće prezati od toga. On samo želi da mu od sađenja do berbe plod bude spreman za prodaju. Pod »spreman« on podrazumjeva da bude lijepog komercijalnog izgleda. Vrijeme koje mora proći od tretiranja biljke pesticidom do upotrebe je, u odnosu na zaradu, u drugom planu. Ono se manje poštuje što je osoba manje stručna. Na taj način, svi oni pesticidi otrovi za tretiranje biljaka protiv bolesti, štetočina i korova, postaju djelotvorni u ljudskom organizmu uzrokujući razne vrste najopasnijih bolesti. Ali tko još razmišlja o tome kada je dobio novac za trud koji je uložio? Brigama oko zarade u potpunosti uspijevam ugušiti osjećaj krivice zbog trovanja drugih. Što misliš, hoće li proizvođač duhana izaći iz labirinta kada vidi koliku mu zaradu on donosi usprkos smrti kojom trguje? Hoće li proizvođač alkohola prestati sa tim gledajući pijanca kako se smrzava u jaruzi? Hoće li uzgajivači stoke ili povrća više voditi računa o zdravijem načinu uzgoja ako će zarada biti manja? Neće! Novcem I zaradom potiskujem glas savjesti. Industrija. Odmah ti dolazi na um mnoštvo zaposlenih. Zamisli sada da netko zatvori duhansku industriju, koliko ljudi bi ostalo bez posla? Pa zatim mesna industrija? Pa industrija za proizvodnju slatkiša, alkohola... Da li sada shvaćaš zašto govorim o labirintu? Pitaš li se koji je onda izlaz? Na moju radost, za mnoge izlaz ne postoji. Unošenje raznih neprirodnih i organizmu štetnih materija postalo je toliko uobičajeno da gotovo nitko ni ne razmišlja o odricanju od toga. Danas je potpuno normalno jesti nezdrave kolače, piti alkohol, pušiti, jesti meso. I za ono malo povrća i voća do kojeg dođu ja sam se potrudio da ljude željne zarade potaknem da proizvode već zatrovano. Već nazireš odgovor, zar ne? Da bi izbjegao svim mojim zamkama morao bi svega toga da se odrekneš i da sam proizvedeš svoju hranu. Ali kada bi onda gledao televizor, kada bi pretraživao internet? Kada bi se odmarao? Kada bi onda zarađivao da dostigneš trendove koje sam ja pred tebe postavio? Ima li izlaza? Ima. Ali ti ne želiš izaći. Ti odlučuješ da živiš onako kako sam JA odredio. Jest ćeš ono što sam ti JA nametnuo da jedeš, pit ćeš ono što sam ti JA nametnuo da piješ. Prihvatit ćeš životne stilove i ciljeve koje sam JA za tebe osmislio. Umrijet ćeš bolestan onako kako sam JA zamislio da umreš. Sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela. Lijekova. Da, za mnoge od bolesti koje sam na ove načine prouzrokovao, postoje lijekovi. I to djelotvorni. Misliš li da će netko da ti ih pokloni zbog nesretnog stanja u koje si zapao razboljevši se? Neće. Prodat će ti ih. Ako budeš imao dovoljno novca. Već si shvatio da je moje najbolje oružje u uništavanju čovjeka - drugi čovjek. Čovjeka sam uspio dovedesti do takvog stanja svjesti da će bezdušno moći gledati dijete kako umire od teške bolesti čiji roditelji nemaju novca da kupe lijek koji on ima. Pitaš se kako je moguće da nezko tko ima lijek ili znanje kojim može spasiti život može tražiti novac za to? Zar ne bi ljudi trebali jedni drugima biti od pomoći? Pusti te Stvoriteljeve ideale. Zar si zaboravio na moj uticaj? Misliš li da bi bio bolji da si na tom mjestu? Ali ne utičem ja na tvoje zdravlje samo putem onoga što u sebe unosiš ili ne unosiš. Imam ja i drugih načina da te
upropastim.
Dugo nisam razumio zašto je Stvoritelj u svojoj Riječi rekao da će u posljednje vrijeme Sunce jače peči. Ali sada znam. U svojoj milosti On je ovu Zemlju obavio ozonskim omotačem kojim nju i njene stanovnike štiti od štetnog zračenja. Napretkom tehnologije sam primjetio da se, iz nekog razloga, Zemlja sve više zagrijava. Ubrzo sam shvatio da zagađivanjem atmosfere njen zaštitni mehanizam slabi, a da se povećava uticaj staklene bašte. Odmah sam počeo poticati ljude da zagađuju atmosferu na najrazličitije načine. Kada je čovjek otkrio što je učinio, ja sam bio već prilično zadovoljan, a šteta je bila nepopravljiva. Nisu pomogli ni mnogi sporazumi koji su predstavnici raznih zemalja potpisivali, jer sam na glavne uništavače atmosfere uspio uticati da u interesu svojih zemalja i zarade njenih stanovnika, ne potpišu sporazum o smanjenju emisije štetnih plinova. Svakim svojim pokušajem postižem veliki uspijeh u tome da upravo pomoću čovjeka učinim njegov život vrlo mučnim. Kada je u pitanju ekologija, moram li govorti u kakvom beznadežnom stanju se nalazi planeta na kojoj živiš? Zbog moći i novca je razvijena nuklearna energija. Ona sama po sebi nije loša. Isplativa je, ali radioaktivnim otpadom ću uništiti mnoštvo ljudi koji će živjeti poslije. Ne zbog same škodljivosti, već zbog nemarnim i korupcijom uslovljenog odlaganja. Ispušnim plinovima, velikim industrijskim postrojenjima koja u atmosferi ispuštaju velike količine dima, zrak koji udišeš učinio sam vrlo štetnim. Isto tako i vode, koje postaju zagađene tom silnom industrijom i otpadnim vodama gradova, prestaju biti pogodne za život. Cilj mi je uništiti sve zalihe vode za piće. I na dobrom sam putu da to učinim. Mislim samo da Stvoritelj neće da mi omogući dovoljno vremena za to. Ali, smrt, strah i patnju mogu da sijem i na druge načine. Na primjer - cunamijima. Divno, zar ne? Uz rupe na ozonskom omotaču i zagađenje atmosfere temperatura na Zemlji se nepovratno podiže. Što će se dogoditi? Polovi će se početi topiti. Glečeri isto tako. Nivo mora će se podići. Mnoštvo gradova će se naći pod vodom. Da li se stanovnici tih gradova brinu zbog toga? Njihove misli zaokupljam stotinama drugih stvari, tako da na tu katastrofu ni ne misle. A to i je moj cilj. Što manje budu spremni na nju, više će ih biti uništeno. Globalnim zagrijavanjem namjeravam još više ubrzati izazivanje velikih šumskih požara i uništavanje šuma sječom drveća, zbog čega Zemlja postaje sve toplije mjesto i sve manje pogodna za život. Osim toga, neumorno se trudim da na različite načine izazovem i velike ekološke katastrofe. Prevrnuti tanker! Moja omiljena igra. Cijeli ekosistem tog područja nepovratno postaje oštećen. Potrebne su desetine godina da bi se samo ublažile posljedice takve štete. Razlog mog uspjeha da izazovem svjetsku katastrofu, kao što sigurno već pretpostavljaš, leži u uspješnoj manipulaciji ljudima na individualnom nivou. Počevši od toga da te navedem da nemjarno odbaciš nailonsku kesu ili praznu bateriju, pa do toga da razne kemikalije bacaš u kanalizaciju, prosipaš na zemlju i slično. Izlaz? Nema ga! Stvoritelj je to odavno vidio i prorekao je ovakvo stanje. Moj cilj je na samoj ivici ispunjenja. Mreža uništenja ljudske vrste je u potpunosti razapeta. I ti si u njoj. Ovaj put svjesno. I ne možeš izaći. Ne želiš izaći.
U prednosti si da upoznaš najvećeg modnog stvaratelja svih vremena. Mene! Pitaš se zašto bi mene bilo briga za modu? Zbog toga što je to jedinstven način da objedinim uništavanje čovjeka i na području morala i na području zdravlja u isto vrijeme. Primjetit ćeš da je odjeća sve manja i manja. Da je sve kraća i kraća. Ne, nije to posljedica globalnog zagrijavanja, već moje pažljive strategije postepenog uvođenja krajnjeg nemorala. Ljude koji stvaraju odjeću nadahnjujem da objedinjuju provokativan nemoral sa vrlo nezdravom i nepraktičnom odjećom i obućom. Pošto je čovjek vremenom postao vrlo krhkog zdravlja, prilično je jednostavno da ga trajno učinim bolesnim i nesposobnim samim načinom oblačenja. Posebno žene. Imam nekoliko posebno modernih (čitaj - nezdravih) detalja u ženskoj odjeći i obući. Kratke majice, tanga gaćice, visoke potpetice, kratke suknje... Što misliš, koji je razlog čestih zaraza, neplodnosti, upala mokraćnih puteva, išijasa, deformacija kičme i stopala i ostalih bolesti kod žena? Da, upravo odjeća koju ja za njih pravim. Posebno se trudim da na ovaj način zavedem one najmlađe. Što ranije počnu sa takvim oblačenjem, prije će i duže patiti. Osim što žene na ovaj način i same padaju na području nemoralnosti, one već ionako, hormonima i predrasudama ispunjene muškarce, dovode u stanje smanjene kontrole nad svojim postupcima i mislima, navodeći ih na požudu. Ovo mi je posebno važno jer je Stvoritelju ovakvo ponašanje identično preljubu. Na ovaj način i žene i muškarce dovodim pred Stvoriteljevu osudu. Ovdje mi je od velike pomoći bio uspijeh koji sam postigao učinivši da muškarci ne posvećuju dovoljno ljubavi i pažnje svojim ženama. Naveo sam žene da pomisle kako je upravo oblačenje najbolji način na koji mogu da im privuku pažnju. Naravno, mnoge od tih jadnica ni ne znaju kakvu pažnju, u stvari, privlače. Svaku moguću osim one koju bi želele. Ali nije samo odjeća moda. Moderno je biti i preplanuo, zar ne? Ljepše je biti preplanuo nego biti bijel. Kada malo razmislim, ljudska glupost bi morala imati nekoliko vrhunaca. Jedan od njih bi bio i ovaj. Ljudi znaju da je preterano zračenje Sunca štetno, znaju da koža postaje teško oštećena na taj način. Znaju da koža ubrzano stari zbog uticaja preteranog izlaganja Suncu. Znaju i da je ozonski sloj sve tanji i tanji i da je sve spomenuto zbog toga nekoliko puta štetnije. Ali ono što mnogi ne znaju je da to Sunce može doslovno da ih ubije. I to vrlo mučnom smrću. Smrću od zloćudnog melanoma, odnosno raka kože. Nametnuvši posredstvom modnih trendova preplanuli ten, ljudi, bez obzira na sve posljedice, žele biti preplanuli. Koga je još briga za madeže? Neka se i oni sunčaju. Ali oni ne vole Sunce, ne vole izgoriti. Kažnjavaju veoma brzo, a često sa malom mogućnošću oporavka. Onog trenutka dok ti je madež postao sumnjiv, ti već možeš biti pun metastaza. Ostatak vremena provodim uživajući dok te gledam kako proklinješ sebe zbog svoje gluposti, jer je to, u stvari, tvoja pohvala mojoj genijalnosti i uspješnosti. Ali modni trendovi se ne odnose samo na izgled i odjevanje. Modni trendovi koje ja oblikujem idu mnogo dalje. Automobil je modni trend, mobilni telefon, kompjuter, laptop, motocikl. Pitaš se na koji način automobil može štetiti? Zar to danas nije nešto neophodno, kao i ostale nabrojane stvari? Jest, a i ne mora biti neophodno, ali to je danas nešto što malo ljudi može sebi priuštiti bez zaduživanja. Moj cilj je, ako si pažljivo čitao, da te toliko zaokupim raznim obavezama da ti pravi smisao života i susret sa Stvoriteljevom istinom ni ne padne na pamet. Zbog toga, kao ciljeve, postavljam vrlo skupe modne trendove kojima ne možeš odoliti jer želiš biti u njima. Oni te teraju da se zadužuješ. Kada se već zadužuješ, zašto onda ne bi sebi kupio nešto malo bolje i ljepše? Kvalitetnije. Nema veze što ti to baš I nije neophodno. Jednom se živi. Neka te vide prijatelji. Neka ti zavide. Zbog toga te potičem da se zadužuješ sve više kupujući što skuplje I luksuznije stvari. Ovim postižem dva cilja. U prvom redu, toliko te zaokupljam prekomjernim poslom kako bi mogao otplaćivati rate kredita u koji sam te zapetljao, da je sigurno da za Stvoritelja nećeš odvojiti dovoljno, pa čak ni malo vremena. Ne moram spominjati da ćeš zbog manjka vremena zapostaviti i sebe i svog partnera. Posebno svoju djecu, ako ih imaš. Dozvolit ćeš mi da ih JA odgajam. Putem televizije, kompjuterskih igara, interneta... Sa druge strane, stvari koje si sebi priuštio čine te oholim i ponosnim, tako da mi je i sa te strane zagarantirano da Stvoritelj ne može imati pristup tebi, a ni ti Njemu. Njegovanje istinske skromnosti na koju je Otkupitelj došao da ukaže kao pouzdanu zaštitu od mene i da omogući pristup Stvoritelju, ja sam u ovo moderno doba uspio predstaviti kao karakterni nedostatak.Kao osobinu koja čovjeka oslikava kao zaostalog. A ti ne želiš da ljudi to misle o tebi. Želiš biti moderan. Biti netko i nešto. Ja ću ti to omogućiti; ja ću svesrdno da ti pomognem. Zašto? Zbog toga što će to da te učini pouzdanim putnikom prema svojoj propasti. Modni trendovi... to je manipulacija kojom svijet sigurno i čvrsto držim u šaci. Vidiš li koliko si duboko upleten u ono što sam JA za tebe osmislio? Misliš li da se možeš izvući? Možeš, ali tu bi ti trebala Sila koja u mnogome nadilazi tvoju i moju... Sila do koje ti ne želiš doći.
Jedan od najvećih poklona koje je Stvoritelj dao anđelima i ljudima, a i mnoštvu drugih Njegovih stvorenja, jest dar stvaranja muzike. Kao i svaki drugi poklon koji je Stvoritelj dao Svojim stvorenjima, i ovaj su Njegova bića koristila za izražavanje ljubavi i zahvalnosti za Njegovu ljubav i dobrotu prema njima. Ubrzo sam shvatio da muzika ima poseban uticaj na sva živa bića. Ona duboko djeluje na um i utiče na čovjekovo ponašanje i raspoloženje. Pošto je ona u svojoj osnovi bila sredstvo za iskazivanje posebne radosti i hvale, pitao sam se da li bih mogao određenim redosljedom zvukova učiniti suprotno: da uz pomoć muzike nateram ljude u jad i očaj, da ih potaknem na agresivnost, da ih učinim nasilnim, da ih dovedem u stanje kada ne vladaju u potpunosti svojim umom ili na bilo koji drugi način da ih unesrećim. Ti već nazireš odgovor, zar ne? Naravno da sam uspio u tome. Posebno sam sretan što sam upravo taj veliki poklon koji ste dobili uspio zloupotrijebiti. Bio sam vrlo iznenađen kada sam vidio koliki uticaj na psihu ima ritmično i dugotrajno ponavljanje pojedinih tonova ili glasova. Ono dovodi ljudski um u stanje opijenosti - stanje kada u velikoj mjeri mogu preuzeti kontrolu nad umom osobe koja to sluša ili izvodi. Ovo sam posebno iskoristio u obredima pojedinih istočnjačkih religija. Istraživao sam djelove zvukova i redosljeda tonova na ljudski um, a isto tako i brzinu ritma i došao sam do iznenađujućih otkrića. Primjetio sam da nije svako osjetljiv na istu vrstu muzike, te sam, s obzirom na to, nadahnuo ljude da sastavljaju različite muzičke stilove. Uspio sam učiniti muziku poticajem na agresivnost kao što je hevi metal i rok muzika, na spolni nemoral, kao što je hip-hop i plesna muzika. Čak sam uspio potaknuti i osjećaj uznesenosti - oholost u ljudima putem ozbiljne muzike. Pojedinu muziku sam učinio odličnim povodom za posezanjem za drogama kako bi se upotpunio uticaj ritmičnih opijajućih tonova, kao što je rave i tehno muzika. Drugu muziku sam učinio odličnim povodom za korištenje alkohola, kao što su razne vrste takozvane narodne muzike. Omiljena muzika mi je ona koja ljude navede na konkretan čin - čin samoubojstva. Samoubojstva ljudi koji su doživjeli neku ružnu stvar, raskid ljubavne veze, nesreću ili slično. Pažljivo odabranim tonovima ljudski um dovodim u takvo stanje da izlaz vidi jedino u oduzimanju svog života. Da, znam da si zgranut. Zar nešto tako lijepo može da se koristi za tvoju propast? Već sam ti rekao: ništa Stvoritelj ne može upotrijebiti, a da ja to ne bih mogao zloupotrebiti. Vidiš da si moja žrtva i na ovom području? Svjestan si da sam te muzikom s vremena na vrijeme učinio i agresivnim i potaknuo sam te da uzimaš drogu ili alkohol, da sam te muzikom razveselio, i da sam te njom rastužio. Kada sam te razveselio, to si proslavio alkoholom, kada sam te rastužio isto. Koliko puta sam te muzikom iznervirao pa si bio nepristojan prema drugima, a da ne znaš da je uzrok tome bila moja muzika? Veliki broj današnjih muzičkih zvijezda svoju slavu duguju upravo meni. Ja sam taj koji ih nadahnjujem da pišu tolika raznovrsna djela. Mnogi od njih to ne znaju, ali isto tako, mnogi od njih to znaju i otvoreno mi zahvaljuju na tome. Oni su moji podanici posredstvom kojih, osim što njihovom muzikom djelujem na tvoju psihu, širim i modne trendove, moralna gledišta - u stvari, nemoral koji putem njih činim prihvatljivim, zatim iskrivljeno shvaćanje i rezumijevanje pravednosti I poštenja, nedostižne ciljeve koje običnog smrtnika teraju u očaj i nezadovoljstvo zbog, u odnosu na njih, bjednog života. Moram li ti reći da ja stojim i iza toga da li će se nekome određena vrsta muzike svidjeti ili neće? Hoće li određena vrsta muzike biti prihvaćena ili neće. Ja manipuliram ljudima i na tom području. Posebno sam bio zadovoljan kada sam, ne tako davno, na velikom natjecanju za najbolju pjesmu uspio staviti na pobjednički tron upravo onu koja omaložava Stvoritelja. Znaš o čemu govorim, zar ne? Vidiš, mada sve otvorenije djelujem, umjesto da vas, ljude, to približava Stvoritelju, sve ste više udaljeniji od Njega. Vaš ukus postaje onakav kakvim ga JA odredim. Muziku mogu učiniti i trajnim uzrokom patnji. Ovdje nije važna vrsta muzike, već njena glasnost. Jesi li znao što buka čini tvom sluhu? Da li si znao da buka uzrokuje trajno i neprekidno pištanje ili šum u tvojoj glavi? Već generacijama unesrećujem ljude na ovaj način. Znaju li uzrok svojih patnji? Ne. Zbog toga ni svoju djecu ne mogu poučiti štetnosti glasne muzike. Kao što ni tebe nije imao tko poučiti.
Da li uopće imaš predstavu o tome koliko, u stvari, pripadaš meni? Da li ti je smiješno i sada kao što si se smijao na početku ove priče? Odlučio si pobjeći? Da prekineš sa mnom? Tražit ćeš od Stvoritelja pomoć za to, bez obzira što ćeš morati promijeniti najveći dio svojih životnih navika? Zar misliš da ćeš u Njegovoj blizini biti siguran jer je On to obećao? On bi svakako rado ispunio svoja obećanja, ali mora imati podršku tvoje volje. A ja toliko lako mogu da te izbacim iz Njegovih ruku, da ću ti opisati i načine na koje sam zarobio one najvatrenije i najposvećenije istraživače Biblije, i one koji misle da su izbjegli sve moje zamke. I poslije svih detaljnih objašnjenja, ja ću opet biti u stanju da prouzrokujem tvoju vječnu propast. Zar si mislio da će religija ostati područje gdje ćeš se osjećati sigurnim? Upravo sam to učinio najnesigurnijim područjem. Područjem moje najveće pažnje, najvećih napora i najvećih pobjeda. Da te uništim za vječnost držeći te podalje od Stvoriteljevih istina je ostvarenje mog cilja i donosi mi određenu radost, ali postići to, držeći te u uvjerenju da služiš Stvoritelju i da si dobar vjernik, jest nešto što za mene predstavlja posebno zadovoljstvo. Što si bliže Stvoritelju, moje zamke postaju sve teže primjetljivije, a moje zablude sve sličnije istini. Da li si svjestan koliko je taj put za tebe težak i opasan ako odlučiš poći njime? Dok ne doneseš takvu odluku, moj posao oko tebe svodi se samo na to da te održim na putu propasti. Ako to podrazumijeva blagostanje, ja ću ti ga dati. Ali ako odlučiš krenuti prema Stvoritelju, ja ću biti neprekidno uz tebe. Paziću na svaki tvoj korak, koristit ću svaku priliku da patiš. Bilo direktno protiv tebe ili protiv tvojih bližnjih. Moju prisutnost ćeš osećati gotovo fizički. Ne možeš ti na mojoj planeti služiti nekom drugom i prolaziti nekažnjeno. Pa zar Stvoritelj neće da te štiti? Naravno da hoće. Ali tvoj problem je u tome što će mi On dozvoliti da na tebe pustim određene nevolje. On njima želi da izgradi tvoj karakter, a ja njima želim da oslabim tvoje povjerenje u Njega. Uvjek prihvaćam ovaj izazov jer u najvećem broju slučajeva pobjeđujem upravo JA. Ovo je za mene vrlo zabavna igra. Između ostalog i zbog toga što ću te navesti da I one nevolje koje si sam uzrokovao pripišeš Stvoriteljevoj kazni i okrivljuješ Njega za neispunjena obećanja o zaštiti i vođstvu. Divno, zar ne? Evo, JA ću ti pomoći da kreneš prema Stvoritelju, ne da bi ti postigao svoje spasenje, već da bi MOJA pobjeda bila što veća.
- 15:41 -
